24.05.2010.

Koncert zahvale Danice Štengl – Dace

Hvala kroz pjesmu

Koncert zahvale Danice Štengl – Dace

Prijatelji i poznanici Danice Štengl – Dace mogli su provesti lijepu glazbenu večer u samoborskom kinu 20. svibnja, na koncertu kojim je ona glazbom željela izraziti zahvalnost za nesebičnu pomoć svim ljudima koju joj pružaju od kada je oboljela te ih okupiti na jednom mjestu. U toj joj je namjeri pomagao bratić Vitomir Marof, zajedno sa svojim učenicima i prijateljima, te članovi KUD-a Oštrc, čija je Danica bila dugogodišnja članica. Mali doprinos u slanju poziva dali su i kolege s posla, budući da je Danica radila na porti gradske uprave i županijskih službi u Samoboru.

Koncert je otvorio duet Vitomira Marofa i sopranistice Mayumi Kamei iz Traviate Giuseppea Verdija, a slijedile su poznate arije iz brojnih opera, koje su, uz ovo dvoje umjetnika, izvele sopranistica Monika Cerovčec te mezzosopranistice Jelena Kordić i Zrinka Posavec, uz klavirsku pratnju Helene Borović. Kao međutak u njihovim izvedbama bili su nastupi pjesnikinje Katice Cvetković i članova KUD-a Oštrc. U drugom dijelu ponovno su pjevali Vitomir Marof (nacionalni operni prvak iza kojeg su brojne uloge na kazališnim daskama u Hrvatskoj i inozemstvu, a od 2004. godine stalni je član – gost Volksopere u Beču) i njegove gošće, a osobito dojmljiv bio je završetak i duet Monike Cerovčec i Vitomira Marofa (duet grofa Lune i Leonore iz Verdijeva Trubadura) te završna kancona Mamma.

Na kraju, primivši cvijeće, Danica Štengl - Daca zahvalila je svima koji su došli na koncert, kao i izvođačima, a riječi podrške pružili su joj ljudi koji su s njom proveli djetinjstvo, kao i kolege s posla, koji će joj nastojati pružiti i potrebnu pomoć.

M.Š.

 
24.05.2010.

U HNK praizvedena Mazepa, opera Petra Iljiča Čajkovskog

Jezovita ljubavna avantura, ubojstva i ludilo

U HNK praizvedena Mazepa, opera Petra Iljiča Čajkovskog

Istog dana kada se diljem svijeta slavila 170. obljetnica rođenja Petra Iljiča Čajkovskog, učinjeno je to prigodno i u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu premijerom, odnosno praizvedbom opere Mazepa. Rijetko postavljana na pozornicama, Mazepa se ipak smatra značajnom, odnosno najsnažnijom operom Čajkovskog. Premijera je najavljivana kao najraskošnija ovogodišnja produkcija te kao "jezovita ljubavna avantura, obiteljski razdor, ubojstva i ludilo". Poznavatelji životopisa Čajkovskog tvrde da upravo ova opera obiluje podudarnostima iz skladateljeva života pa ju svrstavaju u njegova najosobnija djela.

Politička dimenzija opere temelji se na sukobu Rusije i Ukrajine koji je, doduše s ekonomskim predznakom, aktualan još i danas. Ljubavna priča se isprepliće između kozačkog starješine Mazepe i mnogo mlađe Marije, koja se zaljubljuje u njegov snažan lik. Obitelj se nije složila s tim izborom, ali kod Marije je presudila ljubav. Marijin otac Kučobegov skuje plan da prokaže Mazepu kao neprijatelja carstva, ali plan propada i velikaš završava u zatvoru. Marija pokušava spasiti oca iz tamnice, ali stiže prekasno – već su mu odrubili glavu. Pogubljenje oca Mariju dovodi do ludila, što je i veliko finale te opere. Nekoliko je upečatljivih i snažnih dueta, očev monolog u tamnici i Marijina uspavanka u finalu. Pojedine slike, poput zbora na kraju drugog čina zatvorenog u kavez, ostavljaju snažan dojam.

Režiju opere Mazepa potpisuje Ozren Prohić, koji već ima izgrađen prepoznatljiv operni rukopis na svim hrvatskim kazališnim scenama. Svakako je potrebno istaknuti odlično svjetlo Denija Šestića i zanimljivu redateljsku oduku s ubacivanjem video elemenata u povijesnu sliku bitke.

Naslovnu basovsku ulogu, za jedne junačkog, a za druge izdajničkog kozačkog vođe, tumači ruski bas Vladimir Vanejev, solist Marijinskog teatra, iz kojeg dolazi i dirigent Mihail Sinkevič. U ostalim ulogama nastupaju Luciano Batinić, Zlatomira Nikolova, Tamara Franetović Felbinger, Luis Chapa, Ivica Trubić i drugi.

Opera Mazepa je prikazivana u svim svjetskim kazalištima i danas je dio recentnog repertoara.

Rajka Križanac

 
24.05.2010.

U Galeriji Prica otvorena reprezentativna izložba Antuna Motike

Slikar kojeg je rad uvijek veselio

U Galeriji Prica otvorena reprezentativna izložba Antuna Motike

U našem gradu sve do 20. lipnja moći će se pogledati djela poznatog hrvatskog slikara Antuna Motike. Riječ je o suradnji gradova Samobora i Pule, tj. Galerije Prica i Zbirke umjetnina grada Pule, u čijem je sastavu impresivan broj Motikinih radova. Otvorenje zakazano 18. svibnja privuklo je u Galeriju Prica velik broj štovatelja umjetnikova rada, koji su sa zanimanjem razgledali postav izložen u Galeriji na katu te u Maloj dvorani u prizemlju, a mogli su pogledati i tri dokumentarna filma koja je snimio Borislav Benažić. Na početku svečanog otvorenja sve nazočne pozdravila je ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Samobor Ana-Marija Crnojević, koja je zahvalila na pruženoj podršci Gradu Samoboru, Zagrebačkoj županiji te Gradu Puli i obitelji Motika. Stoga su na svečanom otvorenju izložbe govorili članica umjetnikove obitelji Iva Motika, autor dokumentaraca o umjetniku Borislav Benažić, kustosice i autorice postava Nikolina Mahović i Branka Benčić, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Pule Erik Lukšić, zamjenik gradonačelnika Grada Samobora Hrvoje Frankić i predsjednik Skupštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan, koji je i otvorio izložbu.

Iva Motika rekla je kako je veseli što je nakon toliko godina ponovno organizirana izložba Antuna Motike u Samoboru, izrazivši nadu da će izložena djela podsjetiti na žar s kojim je umjetnik živio i stvarao.

O tom stvaranju i djelima govorile su autorice postava. Nikolina Mahović rekla je da je i pri osnivanju Galerije Prica jedan od ciljeva bio približavanje i upoznavanje drugih sredina, a u katalogu koji prati izložbu napisala je da je Motika od ranih dana bio individualist, samozatajni eterični lirik, nerazdvojivo povezan s prirodom te da je u prirodi pronalazio sigurnost, vizualne i emocionalne doživljaje.

Branka Benčić na početku je rekla da je Zbirka umjetnina Grada Pule od 2006. obogaćena donacijom obitelji Motika. Predočila je potom i umjetnikov rad kroz nekoliko razdoblja, koja su opisana i u katalogu, a u Samoboru okosnicu izložbe čine Motikini crteži, slike, kolaži i fotokolaži iz 50-ih godina prošlog stoljeća na kojima je često prisutan motiv interijera. Inače, zbirka Antuna Motike obuhvaća sve faze autorova stvaralaštva (pred akademsko razdoblje, Mostarski period, Pariška iskustva, studijski eksperimenti, radovi iz 1950-ih godina…), a posebno zanimljiv segment zbirke čine albumi s fotokolažima, koji su izloženi u Maloj dvorani. Izložba želi upoznati širu javnost s različitim segmentima opusa Antuna Motike, kao i doprinijeti valorizaciji malo poznatog i dosad samo uskom krugu stručnjaka cijenjenog Motikinog opusa, istaknule su kustosice.

Pročelnik Erik Lukšić, uz pozdrave domaćinima i gostima, pročitao je umjetnikovu izjavu:

- Istraživao sam cijeli život, često ne znajući što ću pronaći. Pa ako ponekad rezultat i nije bio onakav kakav sam želio, najvažniji je rad, a taj me rad uvijek veselio – izjavio je 1975. godine Antun Motika, a u katalogu je naglašeno da tom izjavom sam umjetnik na najpotpuniji način opisuje svoje cjelokupno životno stvaralaštvo.

O snimanju tri dokumentarna filma tijekom kojih je vidio mnogo zanimljivih detalja u umjetnikovu stvaranju i životu govorio je redatelj Borislav Benažić. Na kraju je okupljene pozdravio i zamjenik gradonačelnika Grada Samobora Hrvoje Frankić, a izložbu je otvorio predsjednik Skupštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan, koji je rekao da je snaga samoborske izložbe što je na relativno malom prostoru uspjela prenijeti snagu autorova rada, rekavši da Samobor i Zagrebačka županija imaju čast ugostiti takvu izložbu.

Važna napomena za kraj - ulaz na izložbu je 10 kuna, za umirovljenike i učenike samo 7 kuna. Do 20. lipnja bit će promijenjeno i radno vrijeme Galerije Prica pa svi zainteresirani izložbu mogu pogledati od utorka do petka od 11 do 20 sati, a subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat.

Mato Šipuš

Biografija

Antun Motika jedan je od najintrigantnijih hrvatskih slikara. Obezvrijeđen od kritike u vrijeme dok je stvarao, iza sebe je ostavio niz još neistraženih djela koja zavređuju pozornost suvremene publike. Rođen je u Puli 1902., a umro u Zagrebu 1992. godine. Djetinjstvo je proveo u Puli, a škole pohađa u Puli, Žminju, Pazinu i na Sušaku, maturira 1921. U adolescentskom razdoblju ima potporu slovenskog umjetnika i muzikologa Saše Šentela, koji potiče Motikinu likovnu darovitost i sklonost propitivanju raznih umjetničkih disciplina. Studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt, kasnije prelazi na slikarstvo. Dva poslijediplomska semestra pohađa u klasi Lj. Babića. Od 1929. do 1940. živi i radi u Mostaru kao profesor crtanja. Stipendijski u dva navrata boravi u Parizu. Prve samostalne izložbe priređuje u Zagrebu 1933. i 1935., a 1940. premješten je u Zagreb, gdje do umirovljenja 1961. radi na Školi primijenjene umjetnosti. Dolaskom u Zagreb sustavno radi na atelijerskim istraživanjima (dekalkomanije, kolaži, fotografije, dimnice, frotaži, radovi na celofanu i staklu...). Izlaže na Venecijanskom bienalu te ima niz samostalnih izložbi sve od 1953. pa do 1991. godine.

 

Koncert zahvale Danice Štengl – Dace

U HNK praizvedena Mazepa, opera Petra Iljiča Čajkovskog

U Galeriji Prica otvorena reprezentativna izložba Antuna Motike

Arhiva 2010

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002