Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U HNK premijerno izvedena opera Norma

Djelo iz "sfere bezvremenosti"

Iz operne radionice zagrebačkog HNK-a je proteklog tjedna izašla još jedna operna premijera - Norma Vincenza Bellinija. Redateljsku palicu je još jednom uzeo u ruke njemački operni redatelj Philipp Himmelmann, dok je ona glazbena pripala Antonellu Allemandiju. Glavne uloge su povjerene gostima koji su se prvi puta predstavili zagrebačkoj publici: meksičkom tenoru Rafaelu Rojasu i Nataliji Ushakovoj u ulozi Norme. Kad ovom još pridodamo da je kostime izradilia Gesine Völlm, a scenografiju Hermann Feuchter, dobit ćemo doista zanimljiv sastav.

Galsko pleme se pod rimskom okupacijom bori za svoj opstanak. Norma je odlučna i hrabra svećenica, ali vodi i tajni život konkubine i majke dva sinčića Rimljanina Poliona. Kada se tajna iz podzemlja iznese van, zbog ljubavnog trokuta, na oltar je potrebno prinijeti žrtvu. Presudu je nožem izvršila Adalgisa, treća strana trokuta.

Svijet djevica i druida smješten je na rotirajuće stepenište, u skladu s idejom redatelja Philippa Himmelmanna, koje u svojoj jednostavnosti pokreta, dvije boje i odličnom svjetlosti, ostavlja snažan dojam. Onaj drugi svijet je skriven u utrobi konstrukcije, koja zanimljivo skriva kako sasvim obična Norma živi.

Kostimi su iz nekog posve drugog svijeta i podsjećaju na likove iz Petog elementa ili nekog od fantazmagoričnih modernih djela. Teško je shvatiti nit koja povezuje te svijetove.

"U operi je pjevanje ono što mora dirnuti ljude do suza, mora ih natjerati da zadrhte i umru. Poezija i glazba, kako bi bile djelotvorne, zahtijevaju prirodnost i ništa više..." napisao je Vincenzo Bellini. U ovoj Normi je publika možda drhtala od krvi, noževa i pojedinih dueta u kojima svakako valja spomenuti Dubravku Šeparović–Mušović, ali ne i od najpoznatije arije Casta Diva.

Ipak, završit ćemo riječima Jagode Martinčević: "Norma pripada sferi bezvremenosti, ma s koje joj strane prišli".

Rajka Križanac

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

U samoborskoj knjižnici odigrana lutkarsko-edukativno-plesna predstava Nede Marović Turković

Sijač priča Očko Čitaćirko

Neobičan domaćin dočekao je učenike prvog razreda OŠ Samobor u utorak, 8. veljače, u prostorijama Dječjeg odjela Gradske knjižnice Samobor. Čupavi dječak koji ne zna reći "r", u majici na kojoj piše Metallica i kariranim hlačama, s povećim naočalama na nosu, srdačno je plesom pozdravio okupljene mališane i ubrzo pojasnio tko je, što je i što se to događa. Ona je lutak, zove se Očko Čitaćirko, voli pričati i čitati, pjevati, plesati i recitirati, a izašao je iz kreativne radionice Nede Marović Turković.

Naime, projekt Očko Čitaćirko je nastao u produkciji Plesne grupe Burka i kroz lutkarsko-edukativno-plesnu predstavu promiče čitanje među djecom. Tako je u 40-ak minuta predstave Očko Čitaćirko upoznao svoje male goste sa svojom "kupusarom", knjižicom iz koje je spremno vadio nove i nove pjesme, priče i sastavke, a sve u namjeri da s djecom podijeli svoju ljubav prema čitanju i ljepoti riječi.

Obzirom da je riječ o predstavi namijenjenoj mlađim uzrastima (predškolcima ili početnim razredima osnovne škole), jasno da je pažnju djece bilo potrebno zadržati i interaktivnim elementima, odnosno stalnom komunikacijom s djecom, kako im predstava niti u jednom trenutku ne bi bila prenaporna. Zato i ne čudi da su kroz predstavu Očko i djeca projurili u hipu, uživajući u novim, starim i dobro im poznatim pjesmama te međusobnom razgovoru u kojem su se bolje upoznali. Maleni sijač priča na samom je kraju djecu nagradio i uvidom u crteže iz svoje "kupusare", bombonima i svojim knjižicama/flajerima.

Sam je lutak djelo Zlatka Turkovića, na sceni ga je oživjela Lu Turković, a za govorni dio bila je zadužena autorica projekta Neda Marović Turković, koja nam je pojasnila kako je ovo tek početak projekta i prvo u nizu druženja Očka Čitaćirka s najmlađima.

K.S.

Očko kao stalni gost

Autorica projekta Očko Čitaćirko Neda Marović Turković u kratkom nam je razgovoru pojasnila detalje oko same ideje i načina realizacije ovog lutkarsko-edukativno-plesnog projekta.

- Kako je zamišljena sama predstava, odnosno projekt Očko Čitaćirko?

- Intencija projekta prvenstveno je edukativna i prva njegova namjera je da djecu potakne na čitanje i na ostale kreativne aktivnosti koje su povezane s tim. One su i prezentirane u projektu, odnosno predstavi, znači tu su i crtanje, lutkarstvo, scensko bavljenje, ples i tome slično. No, prvenstveno se radi čitanje, recitiranje, učenje pjesmica, traženje lijepih riječi, usmjeravanje pažnje prema riječi i izražavanju. U predstavi ima i komunikacije s djecom, jer u stvari razvijamo i komunikacijske vještine kod njih. Predstava je uglavnom govorna, iako ima i nešto malo plesa. Nisam htjela da to ispadne reklama za Plesnu grupu Burka, nego projekt u kojem ću pokazati ono što znam i u kojem su sublimirana moja dosadašnja iskustva temeljena na dugogodišnjem pedagoškom radu s djecom.

- Ne bježi se ni od improvizacije?

- Naravno, obzirom na razgovore s djecom uvijek se osluškuje što će tko reći, kako će djeca reagirati, pa se tako prilagodimo. Jasno, reakcije ovise o uzrastu djece, a ja se pokušavam unaprijed prilagoditi na različite uzraste.

- Kojem se uzrastu obraća Očko Čitaćirko?

- Htjela bih da to bude projekt namijenjen svima, svoj djeci. Međutim, za one premale potrebno je ograničiti trajanje pa im ponuditi više brojalica i recitacija, tako da je ciljana publika u stvari predškolski uzrast i niži razredi osnovne škole.

- Kako vidite budućnost ovog projekta?

- Nadam se da ima svijetlu budućnost; takvu su nam i prognozirali kad smo projekt prezentirali na stručnom skupu hrvatskih knjižničara u Vinkovcima, u studenom. Već su nam brojni knjižničari tamo uputili pozive. Namjera je da projekt ne završi jednom izvedbom, nego da se ostavi otvorena mogućnost njegovom daljnjem razvijanju, npr. kao čitaonica, te da se predstava u određenim vremenskim razmacima ponavlja, ali da taj lutak svaki puta čita neku novu priču, nastavlja se na onu prethodnu ili otkriva nove knjige pa pročita ulomak, kako bi djeca došla čuti nastavak ili da im ga roditelji kasnije pročitaju. Kada se prvi puta djeca sretnu s Očkom onda je to u stvari prezentacija projekta i nekakva nulta izvedba, a nakon toga mogu uslijediti te ostale faze, kad on više ne mora objašnjavati tko je, što je i od čega je, jer se zna da je brbljav i pričalica i djeca znaju što mogu očekivati.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)