Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Sudbina najvećeg hrvatskog dramatičara

Jesmo li svi mi Bukare?

Kao što je Dostojevski ustvrdio da smo "svi mi izašli iz Gogoljeve Kabanice", isto se tako slobodno može reći da smo svi mi ovdašnji ujedno potekli i iz Brešanove Mrduše Donje. To mitsko mjesto dalmatinskog zabrđa, koje je na scenu Teatra ITD postavljeno isto tako mitske 1971., rodno je mjesto svih naših bezuspješnih transformacija i tranzicija.

Nakon komada Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ivo Brešan napisao je još desetak drama, od Arheoloških iskapanja kod sela Dilj, Nečastivog na Filozofskom fakultetu i drugih, te brojne romane, scenarije televizijskih serija itd. Ovih je dana proslavio i svoj 70. rođendan te obilježio 50 godina izuzetno uspješnog i plodnog književenog stvaralaštva.

Takozvani "mrdušanski identitet" postao je temeljnim pojmom naše kulture, Bukare su u hrvatskom javnom životu prepoznavane i identificirane po praliku koji je definirao Brešan, a tragični zaplet njegove drame upozoravao je do kuda vodi "upražnjavanje ideologije" u trusnim vremenima u kojima "staro još nije prošlo, a novo još nije došlo".

Nije da je Brešan u javnosti bio zaobilažen, dapače. Nadavao se intervjua u kojima nije štedio nikoga - jasno je branio svoja ljevičarska uvjerenja, a crkvu je kritizirao više i na način koji je dizao tlak čuvarima stečevina revolucionarnih devedesetih.

I tako se, evo, dogodilo da Ivo Brešan nije dobio svoje mjesto pod krovom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, baš kao i još neki izuzetno uspješni pojedinci, znanstvenici primjerice.

"Tamo ima velik broj onih koji me ne žele vidjeti", komentirao je Brešan svoj status najvećeg živog hrvatskog dramatičara, koji je svoju besmrtnost izgradio djelom, a ne statusom pod skutima Akademije.

No, u Hrvatskoj se oko takvih stvari nitko previše ne nervira, a javne kritike Akademije i akademika koji desetljećima nisu objavili znanstveni rad nisu izazvale reagiranje onih koji su se trebali oglasiti. Ne treba nas to čuditi.

Pozivanje ili nepozivanje među najbolje kod nas izaziva pozornost samo kad se radi o nogometu, a aktivnosti u kojima se ljudi služe prvenstveno glavom na rubu su društvenog interesa.

A čovjeka koji je stvorio lik Bukare to sigurno previše ne iznenađuje i ne pogađa.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)