Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Bije se bitka za svaki mililitar vode

Igramo se gnjurca...

Putovanja su u modi. Putuju svi: gradski čelnici svako malo razgledavaju kak se to dela u, primjerice, francuskoj Provansi, Europom šajbaju članovi Zlatne šajbe i gledaju kak drugi nadevaju salame, a prek granice zaputili su se i školarci. Učenici OŠ Samobor uzvratili su posjet slovenskoj školi iz Šmartnog i vratili se doma onak kak se i svi prije spomenuti vraćaju - u šoku!

Ispostavilo se je da je tam sve isto ko i tu: sunce izlazi na istoku, zalazi na zapadu, ptice popevaju, ceste imaju zavoje - leve i desne, gravitacija je otprilike ista ko i kod nas, ali ipak - sve je drukčije.

Ono čime su šokirani ostali naši čelnici neka ostane njihova tajna, za entuzijaste na planu proizvodnje salame pretpostavljamo da su nešto i naučili, a naša su se dječica iz Slovenije kući vratila sa spoznajom da u svijetu postoje i države i društva u kojima svaka škola ima i svoj, pazite ovo - bazen!

Pažljivim čitanjem ovog broja Glasnika možete se uvjeriti u titansku bitku naših svjesnih subjektivnih snaga za svaki mililitar vode za kupanje, sada, pred vruće ljeto gospodnje 2006. godine.

Negdje tamo prije četrdesetak godina, dok je mrak bio tako gust da smo se, skroz nafčeni na njega, kupat morali žmirečki, pacali smo se na Hidropatskom, "kod tete Mire". Kad nam je voda bila premrzla, mi iz Gornjeg kraja zaputili bi se na stari Šmidhen. Tam je bila topla kak pišalina, a bilo je i nje. "Igramo se gnjurca, voda nam do..." znate već, popevali bi po cele dane.

Kad bi nas primilo, zanemarili bi bazene i prešli na Bobovicu, a i malo dalje, do Trebeža. A kad bi se zaželjeli avanture, vjerovali vi to ili ne, z biciklima bi se, po staroj cesti, zaputili u današnju Evropu - zapalili bi na Čatež! Bil je to onaj stari Čatež koji je zgledal ko novi Šmidhen, a voda je bila vruča ko sam vrag!

Dakle, kupali smo se po cijele dane, cijelo ljeto, bez brige, ne razbijajući si glavu time da se naša djeca i unuci jednog dana, tamo negdje 2006. neće imati gdje kupati.

Što si o nama koji smo doveli do ovoga što danas imamo i nemamo misle naši školarci, koji su se vratili iz one škole uz koju (baš kao i svaku drugu u Sloveniji) stoji bazen, strah me je i pomisliti.

Problem je u tome kaj strah nije i one koje bi trebalo biti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)