Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Čitatelji novina uvijek su jedno kolo u prednosti

Odoste vi u finale, a ja?

Teško je zamisliti muški mozak kojem u ovim danima, pred kraj lipnja, na pameti nisu dvije najvažnije osnovne stvari na svijetu: piva i nogomet. U kakvoj će formaciji istrčati naša momčad na velikoj "plazmi" od 140 cm protiv Australije i je li frižider u kondiciji koja "adekvatno može odgovoriti učestalim napadima protivničke ekipe" - to je ono što nas ovih dana okupira.

Strepnja od još jednog velikog razočaranja uvukla se u kosti svakog navijača, a ona se, baš kao i nesigurnost bilo koje druge vrste, najbolje liječi pijačom. Pomisao da bi na sam Dan ustanka (ili kako se već sad zove) mogli spušiti od potomaka onih koji su trbuhom za kruhom i spasavajući glavu svojedobno pobjegli na drugi kraj svijeta, izaziva nelagodu koju samo piva u stanju smanjiti jest.

Sada, dok ovo čitate, vi već znate rezultat "bitke svih bitaka". Sigurno prepričavate onaj naš zadnji gol koji je Pršo na jedvite jade uspio ugurati u mrežu i čudite se kako su "ti Australci" uopće došli na Svjetsko prvenstvo. Priznajete sebi i svojoj okolini da ste grubo pogriješili u svojem podcjenjivanju Nike Kranjčara i uvjeravate sebe i sve oko sebe da ste od početka vjerovali u Cicu i njegove vizije.

Raspitujete se gdje bi se mogle naći kakve karte za utakmicu s Talijanima, zovete rodbinu u Njemačku i upoznajete ih sa samim sobom - karikom u obiteljskom stablu koju su sasvim zaboravili, a sada imaju priliku nadoknaditi tu neopreznost, zaboravljivost i bahatost. Već slažete i momčad: Robert Kovač se vraća, Olić nakon ova dva komada Australcima sigurno počinje od prve minute, Pršo mora igrati još više naprijed, Babić malo natrag, Srna više unutra, a Niko Kovač prema sredini.

O Talijanima znamo sve: tko su, što su, tko su im bili roditelji i djedovi, što su sve radili, čime su se bavili i kako su u životu prošli.

Već smo ih gazili i gazit ćemo ih opet!

I tako, dok ste vi već pred vratima četvrtfinala, ja još strepim pred ovim što nas sutra čeka.

Kao i u životu, i kroz ovaj medij živimo u različitim svjetovima: dok ja još igram po grupama, vi ste već u osmini finala, kad ja tamo stignem, vi ćete već kročiti prema finalu.

Sresti se nećemo, a možda je tako i bolje.

P.S.

Vjerojatno shvaćate da je ova kolumna pisana za novine. Dok ovo čitate na Internetu, znate isto što i ja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)