Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Tam di se popeva ne čuju se čreva

Oderi u operi

Kad bi nekomu mlađem, željnom znanja i uzbudljivih pustolovina duha trebao preporučiti, ajde, ne desetak, ali tridesetak knjiga koje svakako u životu mora pročitati, među njima bi sigurno bila zbirka komedija izvanrednog srpskog dramaturga i komediografa Dušana Kovačevića. Možda njegovo djelo nekom Šveđaninu, Japancu ili Kanađaninu ne znači ništa, ali nama i o nama, rođenima i preživjelima na ovoj balkanskoj vjetrometini, govori više od zaključaka općeg sabora HDZ-a ili izvješća o stanju nacije predsjednika Mesića.

Dakle, u Kovačevićevoj tragikomediji Balkanski špijun, glavni junak Ilija Čvorović grupicu građana, koje on prepoznaje kao "neprijatelje države", u stopu slijedi kroz bespuća srpske zbiljnosti, a u špijunskom mu se poslu pridružuje i brat Đura.

Sve je Ilija u svom špijunskom poslu još nekako izdržao: pao je s balkona, u ožujku skakao u Savu, pucali su na njega, ali se u jednom trenutku sumnjivo društvo sastalo tamo gdje samoupravljači Ilijina kalibra ne svraćaju - u operi.

Obavijestivši brata da je zbog "zlikovaca" morao i na operu, ovaj je pokazao istinsko suosjećanje. - Šta sve čovek mora da pretrpi zbog razbojnika! - rekao je Đura, a Ilija je spremno pojasnio taktiku državnih neprijatelja.

- Čudio sam se šta idu u operu, ali, kad je predstava počela, sve sam shvatio; mogli su na miru da se došaptavaju, jer se oni s bine non-stop deru - uvjeravao je brata.

Dakle, opera.

Činjenica da su se u Veroni, tamo negdje u ili oko njihove operne kuće, našla tri hrvatska muža, od kojih je jedan premijer, drugi direktor najskupljeg hrvatskog proizvoda koji se upravo prodaje i treći, koji se voli hvaliti da tu i tamo “lobira” za nečije, uglavnom američke, interese, sumnjiva je i nama, domaćim i sadašnjim Ilijama.

No, možda smo si i mi sve to, baš kao i Ilija Čvorović, samo umislili, možda se je društvo zbilja tamo našlo slučajno, samo zbog ljubavi prema cendravim sadržajima u kojima ljubomorni bas nožem naganja tenora koji mu iza leđa šlata soprana.

Činjenica je samo da su spomenuti hrvatski muži i njihove gospođe na kraju zaplakali, a zaplakat ćemo, po svemu sudeći, i mi.

I to bez opere, na suho.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)