Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Hrvatski muževi postaju nervozni

Ne puštajte Zagorca!

Činjenica da je Hrvatska sistematično i planski pljačkana tijekom rata, a onda pretvorbom i privatizacijom nakon njega, ne uzbuđuje više nikoga. Oko toga postoji tzv. društveni konsenzus svih koji su u tom procesu sudjelovali. Onih koji su vreće držali, onih koji su u njih trpali, onih koji su vreće preko granice nosili i onih koji su sve to gledali.

Živciraju se samo oni koji su na to upozoravali u vrijeme dok je pljačka bila u tijeku, a tih je bilo i ima ih malo.

Da ne pobrajamo one rijetke medije (novine i radio) i novinare koji su još od ranih devedesetih upozoravali na činjenicu da je pljačka u tijeku. Tiskale su se i knjige, primjerice ona Darka Petričića Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, u kojoj je detaljno objašnjena metodologija pljačke, ocrtani su putevi novca i imenovani akteri.

Pa gdje je onda problem?

Što je radilo državno odvjetništvo?

Što je radila policija?

Što su radili oni koji su ovu zemlju vodili tako kako već jesu?

Pitanja su, naravno, retoričke naravi, budući da svi znamo kako je to išlo. Svi koji su na pljačku javno upozoravali bili su u državnim medijima (HRT, Vjesnik, Večernji list i sl.) proglašavani neprijateljima države, sumnjivim tipovima, jugonostalgičarima i sl.

Javno mnijenje kreiralo se na Hrvatskoj televiziji, a program pak na Pantovčaku, gdje je Obrad Kosovac u relaksiranom teniskom okruženju primao upute o tome koga, kako i kada napasti. Uz njega, Hloverku Novak Srzić, Miljenka Manjkasa i ostale Hrge, Hrvatska jednostavno nije imala šanse.

Sada, kad je opljačkani novac već proputovao klasičnu turu kroz račune poduzeća na egzotičnim otocima i preko bankarskom tajnom čuvanih računa u Švici, našli smo se pred sto čuda. Zapravo, novca više ni nema! Evo, jadni general (pazite ovo - general!) Zagorac nije imao doma ni pišljivih 1,500.000 eura za otetog sina. Pa do kud smo došli! Sve mu je, siromaku, otišlo na puste hektare zemlje na Mljetu, Braču ili tamo negdje, na dionice poduzeća, na druge nekretnine i pokretnine i - što ćemo mu sad...

Pa pustite ga jadnoga, vidite da je nervozan, a i posel ga čeka...

A mogao bi, nedajbože, razočaran, napustiti ovu zemlju koju toliko voli i krenuti stopama Luke Raića...

Pa što će nam, jadnima, ostati?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)