Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Vječiti protesti za "adekvatnim" obilježavanjem

Lijepo, ljepše, gadno

Dakle, spomenici.

Za početak - citati:

"...I zato ste napravili ovakav spomenik, bez Hrvatski i bez križa? Vi ste prvi koji ste ovakav spomenik napravili u Hrvatskoj i pokazali ste da vam nije ni malo stalo do poginulih hrvatskih branitelja, stalo vam je samo do novca! Nadam se da su i drugi vidjeli ovu vašu sramotu, a ako nisu imat će priliku. I da sutra odete i tamo naknadno stavite 100 natpisa Hrvatski branitelji i da naknadno stavite 100 križeva, kasno je za to...", piše ogorčeni branitelj na forumu portala www.glasnik-ssn.net u povodu otkrivanja spomenika Branka Silađina na Trokutu.

"...Predstavnici deset braniteljskih udruga iz Zadra i Zadarske županije razgovarali su u ponedjeljak u Nadbiskupiji sa zadarskim nadbiskupom mons. Ivanom Prenđom o idejnom rješenju Spomenika pobjede, autora Branka Silađina, koji je nedavno pobijedio na gradskom natječaju i trebao bi biti postavljen na predjelu Relje. Branitelji su od mons. Prenđe zatražili potporu u njihovim nastojanjima da se, iako je natječaj zaključen, naprave izmjene zbog činjenice da je spomenik u obliku obeliska, da nema nikakvih nacionalnih obilježja, niti bilo čime asocira na Domovinski rat...", piše u Slobodnoj Dalmaciji od prije par dana.

Inače, spomenik je, odnosno Silađinovi su obelisci, identični i u slučaju Trokuta i u ovom zadarskom, a, bogme, radi se i o istom onom obelisku koji stoji u samoborskom Parku domovinske zahvalnosti. A i oni koji malo bolje pamte sjetit će se da je hrvatski grb na njemu docrtavan nakon protesta branitelja, ogorčenih zbog nedostatka adekvatnih "hrvatskih obilježja".

No, sjećamo se mi i svojevremenih protesta jugoslavenskih boračkih organizacija kojima nikako nije bilo jasno zbog čega se na "najsvetijim mjestima naše revolucije i stradanja naših naroda i narodnosti" podižu spomenici apstraktnog karaktera i značaja. Nikad, izgleda, tome kraja nema.

No, ondašnja se država, potpuno suprotno od prevladavajuće socrealističke estetike "komunističkog lagera", prepustila apstraktnim formama, pa tako ipak imamo sreće u prostoru vidjeti (više-manje sačuvana) remek djela velikih kipara Bogdana Bogdanovića (Jasenovac), Vojina Bakića (Petrova gora) ili pak Miodraga Živkovića (Sutjeska - Tjentište).

A za ljubitelje socrealizma i lošeg filma: ovih nas je dana državna televizija opet usrećila filmom Sutjeska, Stipe Delića i Richarda Burtona.

Živi užas.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (10)