Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Nemamo pameti, ali imamo dvorane

Tko će biti nasanjkan?

Dakle, rukomet, ono oko njega i sporta, ter rekreacije općenito.

Još ne znamo kako će, u sportskom smislu, završiti Svjetsko rukometno prvenstvo, ali nas, malo iskusnije, s primicanjem njegovog završetka, pomalo zebe oko srdca.

Ne, naravno, zbog sportskih strepnji, jer jasno je tko će biti svjetski prvak, već zbog onoga što će nam nakon njega ostati.

Velebne će dvorane, bojimo se, zjapiti prazne, a primjere i uzore za to možemo naći u najbližem nam susjedstvu. Primjerice, beogradsku sportsku dvoranu - Arenu (maštovito, zar ne?), izgrađenu za Europsko košarkaško prvenstvo, dočekala je nemila sudba. Nitko je i ni za što ne želi unajmiti: ni za košarku, ni za rukomet, pa čak ni za ono najluđe - političke skupove. Zakaj? Zato jer je preskupa. Probajte zamisliti kolko je energije potrebno za zagrijati takav prostor, kolko treba redara, čistačica... Za razliku od nje, susjedna "sportska hala" Pionir puna je iz dana u dan!

Onaj koji misli da će kod nas biti drukčije, naivan je ili član HDZ-a.

Zato nevelik broj tzv. Hrvata sve više kopka dilema o svrsishodnosti i isplativosti cjelokupnog projekta organizacije najveće rukometne fešte svih vremena. Nekako nas muči činjenica da se školski pedagoški standard kod nas, umjesto jednosmjenske nastave, primiče uvođenju treće smjene, a o obaveznom bazenu uz svaku školsku dvoranu, vjerojatno omađijani Balićevim prodorima i Vorijevim piruetama, ne stignemo ni razmišljati. Za razliku od Slovenaca i drugih civiliziranijih neprijatelja.

A i Samoborci bi, kad smo već kod tog sportsko-pedagoško-rekreacijskog standarda, mogli o ponečemu razmisliti.

Na primjer, nova sportska dvorana u Hebrangovoj koštala je točno onolko kolko bi koštale dvije (2) dvorane sličnih kapaciteta i funkcionalnosti, ali bez političko-arhitektonskog preseravanja i nebuloznih odluka polupismenih "funkcionara".

A o činjenici da je Samobor u prvoj polovici 20. stoljeća obilovao skijaškim i sanjkaškim stazama, a da danas, kada u našoj sredini žive i rade vrhunski sportaši i skijaški stručnjaci, kao što su Reno i Nika Fleiss, Ivica Franjko i Ratimir Škutelj, ter da nemamo ni metra organiziranog skijališta, pisat ćemo opširnije u narednom broju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (31)