Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Od kolijevke, pa do groba, najljepše je đačko doba!

Ni narodni režimi nisu vječni

Dakle, školstvo.

Naravno, ono besplatno.

Kao što je poznato, ono je nekada, u onom nenaravnom i nenarodnom režimu, i bilo takvo - zabadava, i to od osnovne škole pa do doktorata. Često se tada kod školske mladeži i stareži zaorila pjesma: Od kolijevke, pa do groba, najljepše je đačko doba! Kako i ne bi!

Naraštaji studenata razvlačili su studiranje k’o pijan gaće, od nemila do nedraga, po desetak godina, pa i više, a rezultate svi vidimo. Ti nam sada vode državu.

Da, da, samo najnaivniji misle da bi se razni Šukeri, Bebići i ostali Sanaderi ikad izvukli iz svojih pravih i metaforičkih Dugobaba da im tzv. "samoupravni socijalizam" nije osigurao besplatno školovanje "od kolijevke pa do groba". Suprotno uvriježenom mišljenju, nisu ti današnji "dragi vođe" bili deseta generacija rođena na asfaltu, čiju je dnevnu sobu desetljećima krasio klavir, već su se u grad dovlekli na šinama besplatnog i svima dostupnog školovanja. I, pogleč vraga - nakon samo jednih "demokratskih" izbora ti isti se najedamput zauzimaju za nekakvo "tržište znanja" na kojem bi svi (ili skoro svi) svoje školovanje trebali plaćati, odnosno u njegovom financiranju "participirati"! Kako je to ovaj narod u vrijeme "nenarodnog i nenaravnog" režima, dok nam je "Beograd iz džepa izvlačio zadnji dinar", svoju djecu mogao besplatno školovati, a danas, kad je, konačno, nakon stoljeća sedmog, "hrvatska lisnica u hrvatskom džepu", za to love jednostavno - nema? Pa gdje su novci!?

Možda bi nam o tome nešto mogao reći aktualni ministar Primorac, u Sabor izabran na "listi za dijasporu", ali od njega u novonastalim uvjetima studentskog štrajka ni "a" ni "be".

Bio je, istina, na televiziji prije četiri dana, ali tu se ipak radilo o njegovom prirodnom ambijentu - nekakvom hercegovačkom derneku na kojem je odigrao nogometnu utakamicu sa, samo za njega, bezeciranim brojem deset na leđima. E, tu je već hrabro prosrao nešto o humanitarnim aspektima svoje ličnosti i stalnoj volji da se pomogne slabima, nemoćnima i Hercegovcima općenito.

No, što je činiti nama, koji nemamo tu sreću da živimo u Posušju ili Grudama, već smo prisiljeni u Hrvatskoj raditi, plaćati porez i školovati djecu?

Možemo se jedino nadati da ni narodni režimi nisu vječni.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (16)