Samoborski tenisač Antonio Šančić postiže sve bolje rezultate na turnirima
Sve su bliže tereni Roland Garrosa i Wimbledona
Boravak Antonija Šančića tijekom ATP turnira Zagreb Indoorsa u Samoboru bio je idealna prigoda za susret s njim. Imali smo nekoliko razloga. Prvi je činjenica da je često na putovanjima pa ga je sve teže uhvatiti doma, drugi da je napravio velik skok na ATP ljestvici zbog svojih odličnih igara, a treći, i ne manje važan, razlog – da je proglašen za najboljeg sportaša Grada Samobora u 2008. godini, što je svakako veliko priznanje za ovog mladog tenisača. Dok smo razgovarali već smo znali da nije otišao do kraja u kvalifikacijama za glavni turnir Zagreb Indoorsa, čemu je kumovala i bolest.
Da, bio sam bolestan i igra mi nije bila na razini. Prije toga sam vrlo dobro trenirao u Španjolskoj i nikad nisam bio zadovoljniji sobom. Zadnja tri mjeseca prošle godine jako dobro sam igrao, zbilja odličan tenis, pa je, kažu mi prijatelji, moralo doći do zasićenja. Akumulirala se bolest, umor od putovanja i stres, uhvatila me viroza pa sam lošije otvorio ovu sezonu. Posljednja dva turnira završio sam već u prvom kolu, a ovdje na ATP turniru u Zagrebu prošao prvo kolo kvalifikacija protiv igrača iz Srbije Vemića, ali nisam prošao drugo kolo protiv trećeg nositelja kvalifikacija Huta Galunga. Jednostavno, dogodila se bolest i pad imuniteta. Zapravo, gripa me uhvatila nakon odličnog nastupa na turniru u Izraelu u studenome prošle godine. U posljednje vrijeme promijenio sam dosta podneblja i podloga. Bili su tu redom Barcelona, Valencija, Kanarski otoci, Izrael, Köln, Stuttgart, Zagreb. Zapravo je i normalno da sam bolestan, jer sam promijenio pet – šest klima i to me uzdrmalo. Problem je što se moram u kratkom roku prilagoditi na svaku klimu i na svaku podlogu.
U posljednjih nekoliko mjeseci postigao si velik skok i spustio se ispod 500. mjesta na ATP listi.
Sada sam 473. igrač na ATP listi, ali da me netko pitao negdje u ovo vrijeme prošle godine, kada sam bio 1277., što očekujem, ne bih se nadao ovom. Cilj je tada bio ući među prvih 700. No, eto, od kolovoza mi je zbilja krenulo, na turnirima sam dolazio do četvrtfinala, u Čakovcu do polufinala, osvojio sam Medo Open ovdje u Zagrebu, poslije sam igrao futures u Banja Luci, a onda i u Mostaru, potom sam išao u Španjolsku, gdje sam otvorio jedan turnir u Barceloni. Postao sam i dvoranski doprvak Hrvatske.
Kako je došlo do toga da ideš u Španjolsku na akademiju?
Tamo sam otišao u srpnju 2006. Dobio sam za trenera jednog Nizozemca i tada smo gledali koja je najbolja opcija za mene. Zaključili smo da je to odlazak na akademiju pa smo gledali kampove u Njemačkoj, SAD-u (to je odmah otpalo, jer je predaleko i preskupo), Češkoj, Španjolskoj. Moj trener je stupio u kontakt s čovjekom koji radi za ITF i on je preporučio kampove u Španjolskoj. Došli smo na probu osam dana, izuzetno mi se svidjelo i tako sam ostao u Valenciji. Prvotno smo mislili ići u Njemačku kod Nikole Pilića, ali pet - šest igrača koji si bili tamo rekli su da to više nije to i zato sam odustao. Sada sam sretan zbog toga, jer u Španjolskoj sam na akademiji našao prijatelje, tu treniraju odlični igrači (David Ferrer, Marat Safin, Igor Andreev), a treneri su jako profesionalni.
Kako izgleda trening i život u akademiji?
Normalni trening kreće od dolaska na terene. Za razliku od drugih akademija, ovdje je smještaj izvan samih terena pa sam s prijateljem našao stan u centru Valencije, a akademija je udaljena nekih 20 km. Inače, uobičajeno je drugdje da se smještaj organizira u kampu pa onda stalno boravite u njemu, što smatram da nije dobro, jer moraš izaći iz izolacije i naći si oduška. Imao sam mogućnost iznajmiti apartman, a najskuplja je opcija smještaj u neku obitelj koja potpuno brine o vama. Što se tiče uobičajenog dana, kreće se u kamp iza 8 ujutro, oko 8 i 15, a trening počinje oko 9 i 15 i traje oko dva sata. U 12 sati počinje kondicijski trening, negdje do pola 2 ili 2 popodne. Od 14 do 16 sati je odmor, tj. vrijeme za ručak, a od 16 sati kreće drugi dio treninga sve negdje do 18 sati. U pripremnom dijelu sezone trening je drugačije posložen. Moram ovom prigodom zahvaliti i treneru Igoru Gavranoviću koji brine o meni u Hrvatskoj.
Prošle si godine i premašio plan i spustio se ispod 500. mjesta. Koji je plan ove godine?
Ove mi je godine plan da probam do Roland Garrosa i Wimbledona, znači spustiti se do 300. mjesta na listi kako bih mogao igrati kvalifiakcije za te turnire. No, ove godine će to ići teže, jer je ATP promijenio način bodovanja i otežao nama koji želimo ići prema gore. Naime, bodovi su od 1. siječnja svima udvostručeni, a problem je što se ne udvostručuju i bodovi na turnirima. Primjerice, prošle godine kad sam osvojio turnir dobio sam 12 bodova. Ove godine, ako ga ponovno osvojim, neću dobiti 24 boda, nego 17, što praktički znači da sam u minusu 7 bodova. Zbog toga je puno teže uloviti nove bodove i mladim igračima je teže probiti se prema naprijed. Recimo, i Veić koji je odigrao četvrfinale Zagreb Indoorsa prije bi skočio na oko 180. mjesto na ljestvici, a sada će možda doći do 225. Teže je ući i među prvih 100, jer je prije igraču na 150. mjestu onaj na stotom bježao nekih 150 bodova, a sada mu bježi 300. No, takva je odluka i protiv toga se više ne može. Ovo je prva godina ovog bodovanja i ona je najteža. Moja je sreća što u prvom dijelu sezone ne branim nikakve bodove pa mogu samo napredovati, dok će ostali igrači sigurno padati. Stoga se nadam da ću doći do mjesta na ATP listi koje garantira igranje kvalifikacija u Parizu i Londonu. Na Roland Garrosu dosad je trebalo biti igrača koji su od 280. do 300. mjesta, a za Wimbledon do 320. mjesta na listi. Ako u tome uspijem, to bi bilo mrak. Za dvije godine cilj mi je ući u top 100.
Roland Garros – zemlja, Wimbledon – trava. Da li zemljana podloga tebi bolje odgovara za igru, jer na njoj najviše treniraš, ili voliš i travu?
Za Wimbledon se igrači pripremaju igranjem nekoliko turnira prije. Želio sam na tim turnirima nastupiti prošle godine, ali imao sam slabiji ranking i nisam se dobro osjećao pa sam otkazao te nastupe, ali ove godine planiram otići i zaigrati na travi, jer smatram da bi mi ona odgovarala (dosad još nisam igrao na njoj). Iako na zemlji imam najbolje rezultate, ne bih mogao reći da mi je zemlja najdraža podloga. Mislim da mi bolje odgovaraju brže podloge, njih više volim. Ali, volim i zemljane podloge, u Španjolskoj i treniram na zemlji. Ipak, jedva čekam i nastup na travi. Sada je sezona brzih podloga. Ovaj tjedan do 15. veljače traje ITF futures na Zagrebačkom velesajmu. Poslije toga idem na jaki challenger u Italiji, u planu mi je nastup na Istarskoj rivijeri, a onda povratak u akademiju.
Tko bira podloge, odnosno turnire na kojima nastupaš – menadžer, trener ili ti?
Trenutno nemam manadžera Uskoro bih trebao potpisati s jednom njemačkom marketinškom tvrtkom ugovor pa bi se oni brinuli o sponzorima. Sada nastupe dogovaram s trenerom u Valenciji (bio je i trener Igora Andreeva), a raspored planiram i s tatom da bi se vidjelo kako organizirati putovanja i smanjiti troškove. Ove godine ipak planiram jače turnire, dakle, nastupe na jačim challengerima i nekim ATP turnirima, jer tu ipak dobivaš bolji status nego na futuresima.
Nakon Zagreba, vjerujem da ćemo te moći vidjeti i u Umagu.
Sigurno. Ove godine su u planu i challengeri, kako u Rijeci, tako i u Zagrebu. Ovdje bi mi bilo važno izbjeći kvalifikacije pa se nadam i pozivnici. Bilo je već nekih razgovora za wild card i za ATP turnir pa ćemo vidjeti.
Na ovom zagrebačkom turniru isplivao je novi val hrvatskih tenisača. U kakvim si odnosima s njima?
Sa svim igračima sam u dobrim odnosima. Od ovih ponajboljih jedino Ančića osobno još ne poznam. Čilić je moje godište pa ga znam od desete godine. Hrvatski tenis je krenuo prema gore i svi smo međusobno u dobrim odnosima, jer malo nas je kad se pogledaju svjetski razmjeri pa se moramo držati skupa.
Mato Šipuš
Najbolji sportaš Samobora u 2008.
Antonijev napredak, dobar rad i rezultati prepoznati su i u njegovom gradu. Tako je Antonio 9. veljače u novoj Sportskoj dvorani na svečanosti proglašenja najboljih sportaša Grada Samobora primio i nagradu kao najbolji sportaš Samobora u 2008. godini, a u obrazloženju je navedeno da je dvoranski seniorski doprvak Hrvatske osvajač dva ITF futuresa u pojedinačnoj konkurenciji, bio je u dva polufinala i dva četvrtfinala turnira, te u parovima pobijedio na 5 ATP turnira.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)