Franjo Žuti, suvlasnik Rotometal prometa
Brodograditelj iz Molvica
Ulazite li u Samobor s istočne strane, jedan objekt nikako nećete moći ne primijetiti. Uz kockaste mega trgovine Konzuma i Merkura u izgradnji, "na trokutu" se odnedavno smjestila zaobljena i ostakljena zgrada Rotometal prometa. Bit će to, kad se potpuno privede svrsi, "komandno mjesto" uspješnih poduzetnika iz Molvica, ali i dućan s raznovrsnom ponudom – od poljoprivredne mehanizacije do strojeva za domaćinstvo.
Otvaranje i puštanje u funkciju dućana kojeg je nemoguće zaobići bila je prilika za razgovor s Franjom Žutim, jednim od vlasnika Rotometala i Rotometal prometa. Franjo je tipičan uzorak samoborskog obrtnika – uporan, radišan, optimističan i, kako nam je u ovo predizborno vrijeme naglasio, ne želi se miješati u politiku. Za to nema vremena, iako bi, sigurni smo, imao što reći.
Počeci vašeg privatnog poduzetništva sežu još s početka osamdesetih godina. Opišite nam kako je sve počelo.
Početkom osamdesetih godina imali smo mogućnost otvaranja domaće radinosti, a koja se mogla otvoriti uz stalno zaposlenje kao dopunski rad i tada sam otvorio jednu takvu domaću radinost i počeo za neke firme u Zagrebu raditi određene proizvode. Radio sam to van radnog vremena, posla je bilo i to je dobro krenulo. Nakon toga, brat Zdenko i ja osnovali smo 1987. godine poduzeće Rotometal, čija je osnovna djelatnost bila bravarija, ali radili smo i neke plastične dijelove koji su spadali u opremu za tadašnja atomska skloništa. Osim toga, prvi smo u Hrvatskoj u suradnji s jednom konzalting kućom iz Zagreba proizvodili farme za uzgoj riba u Limskom kanalu u Istri.
S početkom devedesetih naša bravarija je bila prepoznata kao interijerska bravarija, radili smo od inoxa, pa smo počeli dobivati i veće poslove. U to vrijeme radilo se i dosta objekata koji su bili vezani uz državnu upravu ili njihovo financiranje, pa smo tako radili objekt Ministarstva financija, Institut za mozak, upravnu zgradu Tehnike i Auto - Hrvatske, a jako puno smo bili prisutni i u cestogradnji. Jedan od većih objekata koje smo mi opremali i na koji smo dosta ponosni je Hotel Millenium u Opatiji, hotel s 5 zvjezdica, kojeg smo kompletno opremili u tom interijerskom dijelu.
Nakon par godina, otprilike 1993. godine, počeli smo se baviti vijčanom robom. Te godine bratu i meni se pridružio i Stjepan Jaklenec. Ustanovili smo da posao dobro ide i, da bi njegovim dolaskom, riješili vlasničke odnose u tom dijelu poslovanja, osnovali smo 1996. godine još jednu firnu - Rotometal - promet. Današnji i onaj prvi Rotometal sada se bavi proizvodnjom opreme za brodove i određenih proizvoda koje koristi naša Končar industrija, a Rotometal - promet se više okrenuo trgovini.
Kako ste se tu, iz ovih samoborskih brega otisnuli u brodogradnju?
Već prije smo bili dobro razvijeni u bravariji specijaliziranoj za srednje teške konstrukcije i izradu interijerske bravarije od inoxa. Dakle, napravili smo dosta objekata u Zagrebu, ali i van Zagreba. Istovremeno, bila je to i prilično teška situacija, bilo je ratno vrijeme, malo posla u malom prostoru, konkurencija jaka i nekako se preživljavalo. Svih tih godina u proizvodnji nismo poslovali s gubitkom, ali sam zaključio da smo samo preživjeli, nismo ostvarili nikakav tehnološki napredak. To je bio znak da treba pod hitno nešto mijenjati. Isključili smo glavninu poslova koji su značili rad na terenu i montažu. Pošto smo se s prodajom vijčane robe vrlo brzo širili i počeli ozbiljno vršiti opskrbu hrvatske industrije, tako smo došli i do brodogradnje. U takvoj situaciji počeli smo nuditi i naše proizvodne kapacitete bravarije. Tada smo već imali razvijenu tehnologiju u preradi inoxa, a brodogradnja je za takvim proizvodima pokazala velik interes i počeli su prvi konkretni poslovi. Naše pulsko brodogradilište Uljanik je 1998. godine, želeći povećati ukupnu količinu isporuke novih brodova, donijelo odluku da svu potrebnu brodsku opremu koja se može graditi i transportirati radi u manjim pogonima u Hrvatskoj. Osnovan je odjel VIBO (vanjska izrada brodske opreme) koji je dobio zadatak da na području Hrvatske snimi sve slobodne i sposobne proizvodne pogone zainteresiranih poduzeća koja žele sudjelovati u izradi brodske opreme. Zadali su vrlo stroge kriterije, poput ISO standarda i atesta poduzeća, ali ipak smo uspjeli zadovoljiti sve tražene uvjete i suradnja je započela. Pošto se kod Uljanika taj projekt pokazao kao jedino pravo rješenje prema kojem brodogradnja u Hrvatskoj može pozitivno poslovati, danas su i ostala brodogradilišta prisiljena ići istim putem, pa danas radimo i za Brodosplit i Brodotrogir. Na sličan način počeli smo raditi i za Končar industriju, za koju isporučujemo vrelouljne transformatorske kotlove i transformatorske jezgre.
S kojim problemima ste se susretali? Ipak ste mijenjali proizvodni program, a time i tehnologiju. U čemu je bio najveći problem?
Kad smo krenuli s proizvodnjom glavna radna snaga u 80 m2 prostora bili smo mi sami. Danas u proizvodnji imamo 30 zaposlenih i 1500 m2 proizvodnog pogona, ali što se proizvodnje tiče najveći problem je bio i ostao radna snaga. Mladi ljudi se vrlo rijetko odlučuju školovati za bravare, a kao primjer navodim da smo u zadnjih 10 godina imali samo jednog učenika koji je obavljao praktični dio nastave u našem pogonu. Kad danas odete na burzu i tražite bravare, njih ima. Dobijete popis osoba s tom spremom, ali je problem što je većina tih ljudi koji znaju bravariju zapravo u takvoj životnoj dobi da postaje problematično zaposliti takve ljude. Postoji i drugi problem, a taj je što u većini slučajeva, a to nam se dogodilo puno puta, čovjek na razgovoru za posao sam iskreno kaže da mu je draže biti na burzi, nego da radi bravariju. On vjerojatno ima nekakvu dodatnu zaradu, pa mu se ne isplati dizati se i na vrijeme dolaziti na posao, a k tome još i raditi. Dakle, najveći problem je pronaći dobrog i školovanog radnika.
Uz dvije firme, bavite se i poljoprivredom. Kako kažete - iz hobija, jer volite rad na zemlji. Stižete li sve to uskladiti?
Ja sam dijete sa sela i dobro poznajem rad na poljoprivredi. Još kao dijete sam zavolio traktor i odmalena sam radio na zemlji. Imamo nešto zemlje i tu zemlju redovito obrađujemo. Prije tri godine zasadio sam i voćnjak s dvjesto voćaka, ne zato da ga komercijalno rabim, ali će on možda nekome dobro doći za dvadeset godina. Netko će ga za dvadeset godina moći možda i komercijalizirati, ali i sada se isplati ulaganje, jer jedna sadnica jabuke je 16 kuna, a to stablo će godinama davati plod i nekome će se isplatiti. Neke stvari treba postaviti kad posao najbolje ide. A prije svega, ja to zaista volim raditi i sve svoje slobodno vrijeme potrošim na rad u poljoprivredi.
Vratimo se Rotometal - prometu, vašem drugom poduzeću koje se bavi i trgovinom. Čemu još i trgovina uz uspješnu proizvodnju?
Već sam spomenuo da smo Rotometal - promet osnovali 1996. godine, a tu nam je primarni program prodaja vijčane robe. Imamo nekoliko manjih kooperanata s područja Samobora koji za nas proizvode vijčanu robu, a mi ju distribuiramo za hrvatsku industriju i tržište. U tom segmentu imamo 22 zaposlena djelatnika. Za sada radimo još na staroj lokaciji u Ulici grada Wirgesa, gdje imamo otprilike 200 m2 uredskog prostora. Zbog širenja količine i asortimana vijčane robe, a i samog posla, imamo potrebu za zaposlenjem novih ljudi u komercijalnom dijelu i zbog toga smo morali graditi novi prostor. Kako u starom prostoru više nije postojala mogućnost zapošljavanja novih ljudi, događalo se da smo puno poslova radili sami, čak i više nego što je realno da jedan čovjek odradi tijekom radnog vremena, ali uspijevali smo, jer smo obiteljska firma, a obitelj vam je ipak jaka radna snaga u koju se uvijek možete kvalitetno pouzdati.
U novom trgovačkom centru nudi se i daleko više od vijčane robe, a posebnu pozornost posvećujete malim poljoprivrednim strojevima i pomagalima. Pretpostavljam da je to nastavak vaše ljubavi prema poljoprivredi i radu na zemlji...
Po završetku novog objekta preselili smo skladište vijčane robe, ali smo otvorili i maloprodaju. Primarni program naše maloprodaje je poljoprivredna mehanizacija. Samobor i njegova okolica su tradicionalno poljoprivredno područje i smatramo da će se ova zemlja, koja sad i nije previše obrađena, početi više i bolje obrađivati. Dapače, ovoliko neobrađene zemlje ne možete vidjeti nigdje u Europi. S time će rasti i potreba za poljoprivrednom mehanizacijom. Mi i inače opskrbljujemo vijčanom robom hrvatsku industriju koja radi poljoprivrednu mehanizaciju, a za uzvrat prodajemo njihovu mehanizaciju koja je ipak hrvatski proizvod za koji kupci ipak mogu računati da su osigurani rezervni dijelovi i servis. Pored toga, Samobor je također tradicionalno i obrtnički grad, ima dosta dobro razvijenu malu industriju. Za obrtnike i malu industriju tako imamo dobru ponudu ručnih i električnih alata. Važno je reći da se u našoj ponudi nalaze proizvodi srednje i visoke kvalitete, uglavnom renomiranih proizvođača kao što su Bosch, Unior i slični, čije su cijene najprihvatljivije u odnosu na kvalitetu. Imamo vrlo dobru ponudu strojnih alata, a asortiman smo dopunili bojama i lakovima i elektromaterijalom. Nismo zaboravili ni program za kućanstva, pa tako nudimo i male kućanske aparate, bijelu tehniku i posuđe.
Oko vas se grade i u skoro vrijeme otvaraju još dva velika robna centra. Kakva je vaša pozicija u odnosu na njih?
Kad smo razmišljali o konceptu maloprodaje i otvaranju ovakvog tipa trgovine vodili smo se time da u svojoj ponudi ne nudimo loš proizvod i da ponudimo nešto što oni ne nude, a to je poljoprivredna mehanizacija. Nismo htjeli prodavati istu robu koju ima većina tih velikih robnih centara, gdje ima svakakve robe, pa su im kupci često nezadovoljni s kvalitetom, bez obzira koliko su jeftino prošli. Mi zaista imamo robu srednje i visoke kvalitete i cilj nam je da naši kupci budu zadovoljni. Uvijek, i ne samo kod nas, može se dogoditi da s proizvodom koji se kupi nešto "ne štima", ali mi prodajemo samo one proizvode za koje postoje servisi i rezervni dijelovi u Hrvatskoj i za koje postoje relevantni atesti. Zato se mi ne bojimo konkurencije. Dapače, tek u usporedbi s drugima vidimo svoju šansu kao pouzdana i dobro opskrbljena trgovina za one kojima je upotreba strojeva i alata nasušna potreba, bili oni profesionalci ili hobisti.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)