Razgovor: Branka Šprem, predsjednica Udruge civilnih invalida Grada Samobora i Općine Sveta Nedelja
Problem je i jedna stepenica
Nova predsjednica samoborsko - svetonedeljske udruge civilnih invalida je Branka Šprem. Gđa Šprem i sama je majka djeteta koje zbog svoje invalidnosti treba dodatnu njegu, pa su joj problemi osoba s invaliditetom dobro poznati. I sama se, kako kaže, došavši po prvi put u Udrugu, "preporodila". Naime samo je zajedničkim naporima, uz organizirani "pritisak" i djelovanje prema odgovornim osobama i institucijama, moguće činiti stalne i bitne pomake u društvenom statusu osoba s invaliditetom.
Problemi osoba s invaliditetom su veliki u svim sredinama. Ipak, što najviše tišti invalide Samobora i Svete Nedelje?
Najveći problem na području Grada Samobora su barijere i parkirna invalidna mjesta koja koriste i svi drugi. Također je neriješeno pitanje javnog prijevoza invalida, jer Samoborček nema niskopodnih autobusa i najčešće mjesta za invalide nisu označena. Mislim da su to veliki problemi koji se moraju kod nas početi rješavati. Invalidna djeca su u još nepovoljnijoj situaciji, jer oni nemaju udrugu ili neku drugu organizaciju gdje bi se sastajali ili kroz koju bi njihovi roditelji mogli rješavati svoje probleme. Na njih se još uvijek gleda sa čuđenjem i tu treba jako puno raditi.
Jeste li pokušali riješiti taj problem sa Samoborčekom?
Postoje neki kontakti i dio problema oko obilježavanja invalidskih mjesta ćemo vjerojatno riješiti. Problem je i druge prirode, a on je vezan uz odgoj i edukaciju naših mladih ljudi. Često puta se dogodi da oni sjede na mjestima u autobusu predviđenima za invalide, dok invalidi stoje.
Kakva je suradnja s Gradom i koliko gradske službe mogu pomoći u rješavanju vaših problema?
Imamo relativno dobre kontakte s Gradskim poglavarstvom koje ima dosta sluha za naše potrebe. Redovito se odazivaju i podupiru našu udrugu u nastojanjima da se ta problematika rješava. O dječjoj udruzi još nismo razgovarali. Neke razgovore o tome smo imali u Centru za socijalni rad, no mislim da će se i Grad odazvati. Za tu djecu svakako treba nešto napraviti, organizirati, jer je to jedan od važnih, a ponekad i jedini način rješavanja njihovih problema. Nekima od nas udruga znači sve i svaki roditelj s invalidnim djetetom treba takvu vrstu podrške.
Obećanja države i nadležnih institucija su velika, pogotovo kada obilježavate svoj dan. Mislim, primjerice, na prilaz u policijsku postaju, koji je obećan prije godinu dana, a još nije napravljen. Što možete sami učiniti da se to ubrza?
I na tome ćemo poraditi. Nije problem samo u policijskoj postaji, tu su i ljekarne, banke i neke druge institucije kojima invalidi jednostavno u tom fizičkom smislu nemaju pristup. Neki puta je problem i jedna stepenica. Najsvježiji primjer je nova poslovnica Zagrebačke banke, gdje se nije o tome razmišljalo, a što, obzirom da se radilo sve novo, financijski ne bi značilo nikakvu veliku investiciju.
Postoje li i druga rješenja, barem što se tiče prijevoza?
Ako postoji volja, dosta toga se može riješiti. Na primjer, Samoborček bi mogao urediti jedan kombi s rampom za prijevoz invalida. Dobro surađujemo i s privatnim prijevoznicima koji imaju veći vozni park. Uz malu potporu može se to napraviti. U Zagrebu jedan ZET-ov kombi prevozi invalide na poziv. Naručite ga, preveze vas do odredišta i to je to. Naši invalidi to nemaju. Problem je i pronaći mjesto za naša druženja. Često je sve jako lijepo i krasno, ali se ispostavi da su problem tri stepenice do WC-a. Zato najčešće odlazimo u Jastrebarsko, na mjesto koje je nama prilagođeno. Stoga ćemo se više aktivirati, poduzeti određene korake i izvršiti pritisak na sve one koji nam mogu pomoći u rješavanju osnovnih problema.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)