Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Autor kolumne privremeno se oprašta od čitatelja

Čuvajte mi mjesto!

Svakodnevnica potvrđuje riječi Svetog pisma da postoji vrijeme rađanja i umiranja. Kada me je pred nekoliko godina zamolio pokretač, a sadašnji glavni urednik Glasnika Samobora i Svete Nedelje za ispisivanje nekoliko kolumni za redizajnirani Glasnik, prihvatio sam. Mislio sam tada da će to biti doista samo nekoliko brojeva, kako je tada urednik i rekao: "Barem do Božića." Taj "nekoliko" protegao se na više od šest godina. Mnogi od tadašnjih uvaženih kolumnista zbog raznoraznih razloga više ne pišu. Ostala nas je nekolicina.

Zbog mnoštva novonastalih okolnosti koje su mi donijele nove obveze i zaduženja, a dogodile su se ovih ljetnih mjeseci u našoj biskupiji (Križevačkoj), koje je rasporedio novi biskup, smatram da uz nove obveze više neću imati dovoljno vremena održavati kontinuitet pisanja kolumne Žumberačke crtice u omiljenom i u novinarskim krugovima vrlo cijenjenom lokalnom glasilu Glasnik SSN. No, nadam se da će mi urednik osigurati prostor, kako bi od redovitog mogao ostati povremeni kolumnist.

Na rastanku, kao stalni kolumnist, želim zahvaliti uredniku na ukazanom povjerenju. Od vremena do vremena imao je problema s mojim poštivanjem novinarskih termina. No, on je dovoljno dugo u novinarstvu i u izdavaštvu pa mu takva kašnjenja postaju svakodnevnica, pogotovo od suradnika koji nisu profesionalno vezani uz samo novinarstvo, a imaju "hrpu" svojih profesionalnih obaveza. Osjećam obvezu zahvaliti na iskazanom povjerenju i slobodi odabira tema te slobodnom stilskom i semantičkom izričaju.

I ovaj puta valja istaknuti tehnološki iskorak stavljanja Glasnika na internetske stranice, čime se stvorio forum sučeljavanja mišljenja, a sve u težnji za otvaranjem novih prostora demokracije, ali i boljeg i kvalitetnijeg života na cijelom području grada i njegove najšire okolice.

Uvaženi čitatelji, želim se zahvaliti i vama, koji ste imali strpljenja i čitalačke volje pročitati moju kolumnu. Nadam se da nisam nikoga povrijedio, jer sam se nastojao držati kolumnističkog pravila: piši o stvarima i događajima, a ne o ljudima. No, nitko nije toliko savršen i svet da i nehotice nekoga ne "nagazi". Oprostite! Svi vi koji ste se javljali osobno ili internetom, što anonimno ili potpisanim uradcima, dali ste poticaj nakon kojeg su se neke stvari mogle iskristalizirati, a samim time i poboljšati. Hvala!

Svaki rastanak je sjetan i pomalo tužan pa tako i ovaj. U našoj svakodnevnici ima toliko interesantnih stvari o kojima se može pisati, što ozbiljno, što sarkastično, držeći se starog moralističkog pravila: "Govori se o grijehu, ali nikada o grešniku" ili, pak, po onoj Isusovoj: "Što gledaš trun u oku brata svoga, a u svojem oku ne vidiš cijeli balvan".

Dragi moji prijatelji u uredništvu Glasnika, dragi čitatelji, oprostite ako nešto nije bilo u redu.

Dragi Roberte, hvala ti na iskazanom povjerenju. Uvaženi čitatelji, hvala vam i na strpljenu, podršci, ali posebno na opravdanoj kritici. Možda se jednog dana kolumna ponovo pojavi.

Neka nas sve svakim dobrom blagoslovi dobri Otac naš nebeski na novim zadacima.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)