Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Novi godišnji ciklus u svjetlu krize i recesije

Ne katastrofa, već procjena!

Nakon božićnih i novogodišnjih slavlja polako ulazimo u novi godišnji ciklus. Na samom početku tog godišnjeg ciklusa mnoge građane neugodno je iznenadio šok koji stiže iz daleke Rusije. Osim što je stigla sibirska hladnoća, pojavila se i recesija vrlo traženog ruskog ogrjevnog energenta plina. Mnogi šopingaši, koji su u svoj život uveli obiteljski nedjeljni društveni život u trgovačkim centrima, Zakonom o neradnoj nedjelji ostali su uskraćeni za svoje životne radosti. Tako nije nikakvo čudo da je u prvih nekoliko dana 2009. godine jedna od najčešće rabljenih riječi postala "kriza". Klasičari koji poznaju barem osnove starogrčkog jezika znaju da riječ "kriza" dolazi od "krisis" i izvorno ne znači nikakvu katastrofu ni nevolju, nego označuje sud, odnosno prosudbu. Čovjek je u svojoj svakodnevnici često puta "ho krites", tj. sudac, onaj koji na temelju raspoloživih činjenica i intelektualnih spoznaja sudi, odnosno prosuđuje. U ovo turbulentno vrijeme neprestano se susrećemo s različitim vrijednostima ili nevrijednostima. Moramo prosuditi što je vrijedno, a što nevrijedno. Donosimo sudove, odnosno zauzimamo svoje stavove. Neprestano se prema zadanim datostima moramo određivati prema događanjima, ljudima i situacijama.

Trivijalno značenje riječi "kriza" u sebi nosi neku vrstu negativnosti. Onaj tko ne bi htio priznati i vidjeti da se nalazimo u nekom stanju moralne, političke, a iznad svega gospodarske negativnosti bio bi najobičniji noj koji gura glavu u pijesak. Danas kada govorimo o krizi govorimo o stanju duha koje ne podnosi statičnost i koje treba prevladati i naći izlaz. Valja ukloniti sve ono što je dovelo do takvog stanja u kojem se nalazimo. Traženje novih rješenja u svakom slučaju za svakog dobronamjernog čovjeka su i blagoslov, zato jer nas potiče na dinamičnost i pokretljivost našeg intelekta i duha. Svako preispitivanje nezadovoljavajućeg stanja koje ne polučuje željene rezultate otvara nove mogućnosti preispitivanja. Iz tog traženja rađaju se nove vizije i zrenici. Ako se zadržimo na trivijalnoj sintagmi pojma kriza, koji se danas udomaćio na ovim prostorima, onda možemo konstatirati da se ta pojavnost događa u svačijem životu, svakom društvu, obitelji, Crkvi... Naprosto, to je stanje preispitivanja životnih i moralnih vrijednosti. To je prilika da se izabere, zadrži i razvija ono što je doista vrijedno i dobro, ali isto tako da se prepozna ono što je bezvrijedno i što valja odbaciti i osloboditi svoj život nepotrebnog balasta.

Nalazimo se u tjednu kada crkveni kalendar vjernicima pred oči stavlja dva divna primjera osoba koje su u svojem životu znale pravilno procijeniti za što se valja opredijeliti. Sveti Antun pustinjak, koji je ostavio obiteljsko bogatstvo i aleksandrisjku gradsku vrevu, povukao se u egipatsku pustinju gdje je u molitvi i postu osnažio svoju dušu koja je duhovno preporodila tadašnje egipatsko (koptsko) kršćanstvo. Njegov primjer postao je svijetli primjer i poticaj i za mnoge druge Bogotražitelje. Iz onih vremena potječe izreka: "Kada gradovi ocvatu pustinje procvatu!" Drugi primjer je sveta Anastazija, zaštitnica samoborske rimokatoličke župe. Iako godinama mlada, bila je puna duha Božjega i nije se dala smutiti zamamnostima koje pruža ovaj svijet. Primjeri ovo dvoje Božjih miljenika morali bi i današnjem naraštaju biti primjer kod odabira pravih vrijednosti ispod kojih pravi kršćanin nikada ne bi smio ići, pogotovo u ovo današnje vrijeme.

Hit tema današnjeg vremena je pitanje rada na dan Gospodnji. Mi, koji smo duhovni baštinci Knjige (Biblosa) držimo se onoga što je metaforički napisano u prvoj knjizi Biblije, Knjizi postanka - da je Bog stvorio svijet u šest dana, a sedmi se odmarao. Ta zapovijed je bila toliko jaka da čak ni Isusovi učenici nisu išli na njegov grob do prvog dana nakon šabata (dana odmora). Kod rasprava o poštivanju dana Gospodnjeg valjalo bi imati na pameti i onu narodnu, a do sada toliko puta empirijski dokazanu poslovicu: "Ako želiš biti siromašan onda otimaj, kradi i nedjeljom radi!"

Budimo pošteni i analizirajmo našu situaciju u Hrvatskoj - koliko je bilo otimačina, krađa i koliko se nedjeljom radilo? Imamo li siromaštvo duha i materijalnih dobara?

Dragi čitatelju, odgovor prepuštam tebi!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (67)