Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Pismo Jehošui ben Josefu

Prijatelju i učitelju

Dragi prijatelju i učitelju, Jehošue ben Josef,

čekao sam priliku da ti konačno, nakon dugo vremena, napišem pismo. Koristim priliku današnjeg i ovdašnjeg Šimuna Cirenca da ti u njegovim novinama, u ovoj kolumni, napišem nekoliko riječi. Možda se nikad s njim nisi osobno sastao, bili ste daleko jedan od drugog, ali taj dobri čovjek nama danas i ovdje pomaže nositi križ svakodnevnice, kako bi na stranicama njegovih novina tvojim simpatizerima mogli pružiti barem zrno onoga što si ti svojim životom, mukom i uskrsnućem ponudio čitavom čovječanstvu. Povod zašto ti upravo pišem ovo pismo je što je sadašnji nasljednik tvog učenika Petra proglasio Svećeničku godinu.

Mora da je nešto gadno zaškripalo u tvojoj zajednici, kojoj si ti garantirao da je ni vrata paklena neće nadvladati, kada današnji Petrov nasljednik poziva tvoje najbliže suradnike da se trgnu iz neke čudne letargije. Što se događa - ne znam, ali usuđujem se konstatirati da nešto nije u redu. Dok o svemu tome promišljam, ne mogu, a ne postaviti tebi, Jehošua ben Josef, sasvim konkretno pitanje: zašto nisi u svoje vrijeme otišao u jeruzalemski hram i od tamošnjih profesionalnih opslužitelja hramskog kulta izabrao svojih dvanaest apostola? Čemu si morao hodati uz Galilejsko jezero i skupljati neuke ribare, priproste, nepismene, labilne, slabe ljude? Ma stvarno, neko meni, tvom učeniku i prijatelju, nerazumljivo pitanje. Nego, želim biti sasvim konkretan: zašto si ti pozvao mene da se možeš sa mnom poslužiti? Zar nisi imao pametnijih, boljih, učenijih? Pa tko sam ja da ti smijem služiti? Ma, cijela gomila nama ljudima sasvim nerazumljivih pitanja. Ali, na sreću, tvoja logika nije logika ovoga svijeta. Koliki su se u ove dvije tisuće godina prevarili kada su pokušali svojim ljudskim mudrovanjem domisliti tvoju božansku logiku i tvoju kadrovsku politiku. Na kraju, što ti je uopće trebalo dolaziti u ovu suznu dolinu, kada ti je bilo sasvim lijepo u zajedništvu s Ocem i Duhom svetim tamo negdje daleko i u nekom nama ljudima za sada nepoznatom stanju? Kažeš, zbog čovjeka. A kako ti je taj nezahvalni Adamov i Evin potomak uzvratio na tvojoj ljubavi? Poniženjem, križem, raspećem. I opet tvoja logika pobjeđuje čovjekov egocentrizam. Svojom logikom ljubavi i uskrsnuća pobjeđuješ oceane naših gluposti i zloće. Zato nas tješi spoznaja da ćeš i u ovim turbulentnim vremenima među nama svojom logikom pobijediti sve naše nedorečenosti. Dobro da kroz ovu Svećeničku godinu malo češće i temeljitije vjerujemo tvojoj logici, jer svojim ljudskim umom tako i tako je ne možemo razumjeti, niti dokučiti tvoje naume.

Uskoro će blagdani tvog djeda Joakima i bake Ane. Znaš da ih ovaj grad štuje kao svoje zaštitnike? Možda zato što ti žene više vjeruju pa i tvoju baku više štuje. Pomozi i nama djedovima da se malo više ugledamo u tvog djeda Joakima. Šteta što u Evanđelju nije ništa zapisano kakav si bio unuk i kako si ti doživljavao svog djeda i baku.

Na brdu Tabor pokazao si se preobražen pred trojicom svojih učenika u društvu Mojsija i Ilije. Na žumberačkom brdu sv. Gera, u kapeli sv. Ilije, proslavit ćemo Ilijin spomen blagdan. Ti dobro znaš kakav je bio i nagao i sirov, ali iznad svega revnovao je za Jahvin zakon; zato si i ti bio u njegovom društvu kod preobraženja.

Eto dragi učitelju Isuse Nazarećanine, moj spasitelju, pokušao sam ti se javiti u formi prijateljskog pisma s nekoliko riječi. Možda će neki prigovoriti da je ovo pisano preosobno ili preslikovito. Pa tako si nas ti naučio, da nekad valja govoriti u prispodobama kako bi se lakše razumjelo što si želio kazati. Pozdrava ti i Šalom!

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002