Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Podjele unutar kršćanske zajednice često se koriste za dnevno političke sukobe

Što je ono što nas razdvaja?

Prošao je još jedan važan događaj u životu kršćanskih zajednica u javnim medijima gotovo nezapaženo. Prema dugogodišnjoj tradiciji, polovicom mjeseca siječnja u većini kršćanskih zajednica organizira se Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Svjesni svoje sablazni podijeljenih kršćana u ovom svijetu, a svjesni svojih ljudskih slabosti, istinski vjernici kroz tih tjedan dana pokušavaju intenzivnije moliti da se uklone sve zapreke koje su ljudske slabosti uslijed raznih utjecaja podijelile kršćanski svijet.

Bogočovjek Isus Nazarećanin u svojem promislu vidio je što će se u vremenu pod utjecajem ljudskog egoizma događati među njegovim učenicima i upozoravao neka se paze, jer će među njih ulaziti krvoločni vukovi. Isto tako, Isus moli svog nebeskog Oca za svoje učenike da budu jedno.

Povijesne datosti i ljudska nesnalaženja, koji su često puta unutar kršćana bili važniji od duhovne nadgradnje, utjecali su da se od vremena do vremena pojavio kakav čopor "vukova" i rastjerao kršćansko zajedništvo. S dvomilenijske distance možemo reći da su to u većini slučajeva bili najprizemniji interesi vezani uz vladanje (tko će nad kim), stjecanje materijalnih dobara ili idejna promišljanja o najvećim otajstvima vjere. Iako se kršćanstvo kao vjera duha trudilo uvažavati već postojeća kulturna i intelektualna dostignuća dotadašnjih civilizacija te u njih ucijepiti poruku Radosne vijesti, nije bilo baš uvijek sve usklađeno s evanđeoskim načelima. Zato je blagopokojni papa Ivan Pavao II. pozvao katolički svijet na "čišćenje pamćenja" iliti pokajanja za grijehe koje su kroz povijest učinili pojedini članovi crkve. A ti grijesi bili su često razlozi za "deranje Kristove haljine".

Iz apostolskih i ranokršćanskih vremena zna se da je unutar Crkve cvala raznolikost i izbjegavala se svaka uniformiranost. Ta raznolikost donosila je kroz mučeničku krv rast novih vjernika. Nakon Konstantinovske transformacije, unutar Crkve počinju različita teološka nadmudrivanja koja za sobom povlače dalekosežna razilaženja i koja, na našu veliku žalost, traju sve do danas. Od sve te podjele unutar kršćana najgore je kada se ta žalosna činjenica koristi u razne dnevno političke sukobe. Uostalom, toga smo i mi svjedoci na ovim prostorima. Veliki problemi za jedinstvo kršćana su samodostatnost u svojoj brojnosti i materijalnim dobrima kojima raspolažu pojedine crkve, a isto tako je velika napast kod onih koji nisu sigurni u svojoj vjeri. Jedni i drugi izbjegavaju bilo kakvo interreligijsko približavanje. Da bi se te dugostoljetne ljudske slabosti nadvladale, osim čovjekovih napora mora biti uključena i molitva.

I ovaj put kad se govori o podjeli među kršćanima ne mogu se oteti iskustvu Svete zemlje. Zbog svoje nekadašnje bahatosti kršćani su danas u Svetoj zemlji svedeni gotovo na zanemarivu manjinu, okruženi tolerantnim islamom i židovstvom postali su svjesni da im, svim različitostima usprkos, valja stisnuti redove. Mi na ovim prostorima pritisnuti smo novim suvremenim i sofisticiranim iskušenjima pa bi kršćanima valjalo više razmišljati o onome što nas spaja, a manje o onome što nas eventualno razdvaja, ako želimo biti što vjerodostojniji u svom kršćanskom poslanju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)