Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA
Avaj, jao, kuku i pomagaj!
Nejde, pa nejde!
Godina je pri kraju, a svatko s ambicijom pobrajanja najvažnijih i najmarkantnijih zbivanja u 2004. morao bi se poslužiti nekom vrstom podsjetnika, dnevničkim bilješkama ili prelistavanjem literature. Kako s godinom kopni snaga, presahli radni potencijali dostatni su jedva za prekapanje po proteklom tjednu. No, i to je nešto.
Već smo opisali naš put prema Europskoj uniji kao puteljak na kojem je s jedne strane visoka litica, a s druge ponor. Staza je utabana, skretanja nema, a njome su prije nas prošli i drugi. Vodio nas je njome Račan, a sada Sanader. Istina, upućeniji tvrde da bi idealan vođa za nas bio Mojsije, legendarni židovski čelnik. Približavanje carstvu slobode svog naroda usporio je zadržavanjem u pustinji, nekih četrdeset godina. Politički komentatori tog doba tvrdili su da je Mojsije to učinio kako bi pomrli svi koji su odgojeni i živjeli u ropstvu. Naravno, nama je jasno da je to učinjeno zbog prilagođavanja zakonodavstvu i normama slobodnog svijeta.
Dok su živjeli u ropstvu, a i u razdoblju tranzicije, onih četrdesetak pustinjskih godina, Židovi su se rađali i umirali. Pismeni tragovi o njihovom liječenju ne postoje, pa tako možemo samo pretpostavljati kako su si namještali zglobove, vadili mandule, liječili depresiju ili prostatu. No, mislim da nećemo pogriješiti ako konstatiramo da im je zdravstvo bilo u... Ajde, recimo da je bilo bolesno. I oni su toga bili svjesni, i nije im to trebao reći nakakav Grk. Uostalom, tko bi ih pronašao u toj pustoj pustinji?
Shvaćate poantu?
Naravno.
Vi sad samo čekate da se i Hrvati, kao i Židovi, rašire po cijelom svijetu, da drmaju svjetskim financijama, filmskom i glazbenom industrijom, da kreiraju trendove, da odlučuju o tome hoće li se prvo krenuti na Mars ili će kao alternativno mjesto za život za početak poslužiti i Mjesec, da o njima (nama) ovisi tko će dobiti sljedeće Svjetsko prvenstvo u nogometu i koja će pjesma pobijediti na Euroviziji.
Naravno, ništa od toga.
Hrvati, istina, već postižu respektabilne rezultate u korupciji, broju samoubojstava po glavi stanovnika, neriješenih sudskih predmeta i pripadnosti katoličkoj crkvi, ali to je premalo za ozbiljniju kandidaturu za vođe svijeta. Drugi tu kriteriji vrijede, a valjda treba imati i neku vezu.
Možda s dragim Bogom.
Ali, avaj, jao, kuku i pomagaj!
I njegov predstavnik u ovoj suznoj dolini, zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić ne misli baš najbolje o svojoj pastvi. Upro je kardinal prst prema kršćanima i katolicima, pitajući samog sebe, sve nas, a valjda i Boga u visinama, kako shvatiti Hrvatsku, kao zemlju koju većinom čine vjernici, s toliko korupcije, kršenja prava i zakona? Je li korupcija obilježje po kojem ćemo danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi, pita se Bozanić, iako je posve jasno da ćemo biti.
Nije li i ona (vražja korupcija, a ne Europa) uzrok snažne polarizacije našega društva na mali broj sve bogatijih i veliki broj osiromašenih građana, pita se kardinal dalje, iako zna odgovor.
Pa kako to da je nama, jednom od najstarijih naroda u ovom dijelu galaksije, skoro stopostotnim katolicima, sudbina zamiješala takve karte? Zar nama, s takvim morem, takvim planinama, takvim rijekama i takvim predsjedničkim kandidatima? Zar mi nismo zaslužili bolje?
Pokažite nam jednu zemlju gdje ima toliko automobila s krunicama na retrovizoru, gdje se crkve grade kao nekad vrtići i gdje vojni vikarijat izgleda kao Partenon.
Badava.
Dok Židovi iz pustinje izvoze hranu, mi uvozimo jabuke, kruške, grožđe, ribu, sijeno, pijesak, staro željezo i gliste skupa sa zemljom.
Dok Židovi imaju Spielberga, mi imamo Jakova Sedlara.
Dok se Židovi mogu pohvaliti Robertom Zimmermanom ili Bob Dylanom, mi imamo Ljubu Ćesića Rojsa.
Dok Židovi imaju svog Georga Sorosa, koji jednim potezom može srušiti i najveće svjetske burze, mi imamo Ivana Šukera, koji nije uspio spasiti ni komunalno poduzeće u svojoj Velikoj Gorici.
Dok Židovi imaju svoje Palestince, mi imamo samo Srbe.
Dok Židovi imaju prave naranče, mi se moramo zadovoljiti mandarinama.
Dok Židovi imaju ozbiljne pustinje, mi imamo samo pustinju Blaca i to petnaest minuta od mora.
Jesmo li se premalo molili procijenit će nadležni tribunal kad dođe vrijeme, ali ne smijemo ni pomisliti da smo krivo vjerovali.
To bi tek bila katastrofa.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)