Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Održan 3. samoborski sajam antikviteta

Od sada svaki mjesec!

Samoborski sajam antikviteta ipak je zaživio! Nakon što je u jesen prošle godine po prvi put organiziran na početku Langove, a zatim još jednom u Maloj dvorani POU Samobor, Samoborski sajam antikviteta prerasta u stalnu izložbeno - prodajnu priredbu. Gradsko poglavarstvo odobrilo je poduzeću Samoborfest d.o.o. korištenje Kleščićeve ulice i do kraja ćemo godine, jednom mjesečno, moći razgledati i kupiti poneki predmet s patinom.

I ne samo to, brojnim antikvarima, uglavnom iz Zagreba, u budućnosti bi se mogli pridružiti i Samoborci, sa svojim primjercima namještaja, uporabnih poredmeta, slika, razglednica, stripova... Potraga za stvarima s tavana mogla bi početi, a ako se uz to i zaradi pokoja kuna, nije zvišega!

Na Sajmu se i ovaj put moglo vidjeti i kupiti gotovo sve: od nakita, novca, knjiga, razglednica, maraka, servisa i pribora za jelo, rijetkih satova, noževa, prvih modela metalnih autića na baterije iz Japana, kaciga, šešira, odjeće, maski, do dijelova namještaja i ostalih neizostavnih "sitnica" za kuću - sve redom iz nekih prošlih stoljeća.

Ono na što se nije moglo utjecati - vrijeme, bilo je još uvijek prohladno i nesklono izlagačima i posjetiteljima, no ono što je pred nama, nadolazeće proljeće i ljeto, budi nadu u bogato i probitačno sajmovanje.

Pridružite se i vi. Javite se organizatorici sajma Jasni Klišanin na 091/5015-064 i saznajte uvjete pod kojima možete izlagati.

Požurite, jer sljedeći Samoborski sajam antikviteta je već 15. travnja.

Ivica Horvat

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Povijest Samoborske salame

Od kleti do vrhunskih hotela

Kada su duge zimske večeri zamijenile užurbanost i brigu kojom ih je zaposlila bogata jesen, a kleti i pušnice pokazivale svo bogatstvo ovih krajeva, naši stari tražili bi predah u večernjim druženjima po kletima.

Nije bilo domaćina koji se nije htio pohvaliti dobrim urodom svojih gorica i vještinom pravljenja tradicionalnih proizvoda ovih krajeva. Među njima isticao se jedan, cijenjen i tražen i izvan kraja u kome je nastao, pod pučkim nazivom SALAMA. Zato bi svaku večer jedan iz družine bio domaćin u svojoj kleti, a uz dobru kapljicu vesela družina u pravilu bi kušala SALAMU.

Vrsni znalci u pravljenju tog proizvoda napravljenog u domaćinstvu, za koga ipak ne možemo reći da je domaći proizvod, jer sadrži i sastojke koji ne potječu samo iz domaćinstva, ocjenjivali su iz večeri u večer uspješnost svojega rada seleći se iz kleti u klet.

Tako su SALAME u džepovima svojih gospodara šetale s brega na breg, a naši djedovi i očevi prenosili su vještinu pravljenja SALAMA na mlađe postajući sve veći majstori u svom poslu.

Eto, tako je običaj ljudi jednoga kraja prerastao u obilježje i tradiciju koju mi, iz godine u godinu, njegujemo organizirajući SALAMIJADE - gastronomsko natjecanje u vještini pravljenja SALAMA.

SALAMIJADE su obilježje sjeveroistočnog dijela Slovenije i sjeverozapadnog dijela Hrvatske.

SALAMA jedva da je poznata kao proizvod istočnije od Zagreba, južnije od Jastrebarskog ili sjevernije od Krapine. Najvećim majstorima ipak su se pokazali Samoborci i njihovi susjedi iz okolice Brežica. Danas samo u Sloveniji ima nekoliko družina koje također tradicionalno organiziraju SALAMIJADU, pozivajući na tu gurmansku utakmicu sve one koji se žele natjecati.

Današnje SALAMIJADE već su dobro organizirane manifestacije koje, iako još nedovoljno, ipak čine dio turističke ponude svojega kraja. U novije vrijeme nose pečat međunarodnih manifestacija, jer su gotovo obavezno Slovenci gosti u Hrvatskoj, a Hrvati u Sloveniji. Nakratko ta tradicija zna biti prekinuta kad zdravstvene prilike zatvore granice.

SALAME prosuđuje ocjenjivačka komisija, koja na osnovu utvrđenih kriterija iznjedrenih iz dugogodišnjeg znanja i iskustva naših starih, ocjenjuje njihovu kvalitetu. Današnja SALAMA po izgledu malo nalikuje na nekadašnji proizvod naših djedova, jer današnji majstori koriste blagodati koje im pruža suvremena oprema u mesarstvu. Sve je više u upotrebi umjetni ovitak koji zamjenjuje nekadašnje prirodno crijevo, a oštri noževi električnih mašina usitnjavaju meso do najfinijih komadića. No, sve to nije narušilo visoku kulinarsku vrijednost i gurmanski užitak pri kušanju ovog proizvoda.

Već desecima godina nije se mijenjala strogo utvrđena receptura SALAME koja se pravi iz boljih partija svinjskog mesa, uz dodatak soli i papra te u tragovima češnjaka.

Zna se naći u SALAMAMA i mesa divljači (veprovine, jelenskog mesa) ili pak konjetine pa i stranih začina, što ne promiče oštrom oku strogih sudaca.

U čemu je tajna tako visoke kulinarske vrijednosti ovog proizvoda? Nabrojat ćemo samo ono najvažnije:

- u vještini majstora da pronađu najbolje odnose sastojaka

- u odabiru šajbe na koju treba mljeti meso

- u odabiru sirovine

- u međusobnom omjeru slanine i mesa

- u vještini punjenja crijeva nadjevom

- u dužini dimljenja i sušenja

- u načinu čuvanja.

Tu je još i niz detalja koje će suci procijeniti i dodjelom bodova nagraditi.

Na svakoj SALAMIJADI predstavi se nekoliko stotina uzoraka SALAMA, čiji su vlasnici sakriveni iza šifri; od onih koji će biti diskvalificirani pa do vrhunskih proizvoda koji će osvojiti ZLATNU ŠAJBU, najveće priznanje koje je moguće zaslužiti. Nema tog proizvođača koji se neće pohvaliti osvoji li ZLATNU, SREBRNU ILI BRONČANU ŠAJBU, a najveće priznanje im je ono koje im odaju njihovi prijatelji, majstori kakvi su i sami.

Samo najvrsniji majstori znaju kako je teško iz samo dva, možda tri sastojka napraviti vrhunski proizvod, gdje je sve vidljivo, gdje se ništa ne može sakriti i gdje više nego igdje sve ovisi o vještini i znanju ruku koje ih prave.

Danas SALAME prave i oni koji ničim nisu vezani uz mesarski zanat, a "šajbe" odnose ekonomisti, pravnici, taksisti, profesori, inženjeri, poduzetnici, poljodjelci i ugostitelji koji su tu vještinu nasljedili od svojih očeva i djedova, a ljubomorno ju čuvaju za svoje sinove i unuke.

Bratovština svetog Jurja i Turistička zajednica ovoga grada potrudili su se da njegujući ovu tradiciju očuvaju ono što su danas već legende ovih krajeva, ono što su pokojni "deda" Stjepan Župančić, mesarski obrtnik iz Samobora, i njegovi pajdaši započeli davno u dugim zimskim večerima po svojim kletima.

I danas zaljubljenici u tu tradiciju, okupljeni u udrugu ZLATNA ŠAJBA, krče put SAMOBORSKOJ SALAMI do stolova gurmana.

Sada već kao županijska robna marka, a ubrzo i gastronomski doživljaj za sve gurmane svijeta, napravljena "med Sanoborskim bregima", SAMOBORSKA SALAMA i dalje piše svoju prebogatu povjest.

Prema zapisima samoborskog kroničara,

pokojnog gospodina Ivice Sudnika

Napisao: dr.sc. Dubravko Viduč

GLASNIK SAMOBORA I SVETE NEDELJE medijski je pokrovitelj ovogodišnje SAMOBORSKE SALAMIJADE

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)