Akademik Vladimir Paar govori o ljudskom genomu i "aferi Primorac"
Tajna čovjeka u četiri slova
Nedavna afera u koju je uz ministra Primorca, bio uključen i naš priznati akademik, fizičar Vladimir Paar, ponukala nas je da kroz razgovor s njim pokušamo doznati zašto je predložio uvođenje znanstvenih otkrića u udžbenik povijesti. Istovremeno, saznali smo da je posljednjih godina sve više vezan za istraživanje genoma i da je zajedno sa svojim timom znanstvenika otkrio novu metodu u svjetskom kompjutorskom istraživanju ljudskog genoma. Upravo zbog toga ostaje nejasno zašto se više bavimo aferama nego doprinosima koje naši znanstvenici kroz svoj rad nude ljudskoj civilizaciji. Zato tekst ne započinjemo aferom, već znanstvenim istraživanjima.
Posljednjih ste dana punili novinske stupce aferom u koju je bio umiješan i ministar Primorac. Međutim, nitko vas nije pitao o razlozima vezivanja znanosti i povijesti?
Da, baš zato dobro je reći da nekoliko posljednjih godina s grupom znanstvenika istražujem ljudski genom. Tako smo na temelju istraživanja determinističkog kaosa, razvili novu, kompjutorsku metodu kako istraživati nove podatke o ljudskom genomu. Našim istraživanjima otkrili smo neke nove osobitosti ljudskog genoma koje nitko drugi dosad nije uočio. Ljudski genom ili DNK je u biti šifra koja sadrži tri milijarde tristo milijuna "slova" i nalazi se u svakoj stanici ljudskog tijela. No, postoje samo četiri vrste "slova" te genomske abecede, koja se obilježavaju A, C, G i T. A svako slovo zapravo je predstavljeno određenom grupom od nekoliko desetaka atoma. Cjelokupna ta šifra u svakog čovjeka, pisana pomoću ta četiri "slova" predstavlja predstavlja tzv. DNK. Svaki čovjek ima svoju karakterističnu DNK šifru, zahvaljujući kojoj se, na primjer, u forenzici po djeliću ljudske kosti može prepoznati kojoj je osobi pripadala.
Što ta šifra znači?
U toj genomskoj šifri sadržane su informacije za odvijanje životnih procesa u tijelu čovjeka. Svoje genomske šifre ima svako živo biće, ali ovdje se ograničavamo na genomsku šifru čovjeka. Od te ukupne šifre manji dio, od oko 3%, predstavlja gene kojih u čovječjem tijelu ima oko trideset tisuća. Upravo se o genima i njihovim funkcijama i mogućnostima primjene tih spoznaja u medicini najviše raspravlja i oni su predmet najintenzivnijih istraživanja. Upravo zato u široj javnosti gotovo uopće nije poznato da geni predstavljaju samo tri posto ukupne šifre. U tom smislu javnost ima pogrešne predodžbe. Međutim, 97% šifre je nešto drugo. Mi danas uglavnom ne znamo što! Zato je problematično tvrditi i biti suviše samouvjeren na temelju poznavanja samo tri posto strukture ljudske DNK. Naš tim bavi se upravo istraživanjem iz područja tih 97% genomske šifre. U zadnjih nekoliko godina naša otkrića na toj problematici objavili smo u četiri znanstvena rada u međunarodnim znanstvenim časopisima. Jedan dio našega otkrića objavili smo u znanstvenom časopisu Bioinformatics, koji je na svjetskoj ranglisti (prema impakt faktoru) na prvom mjestu u svijetu među svim bioinformatičkim časopisima. Dakle, već tri godine intenzivno sa suradnicima radim na istraživanjima iz kompjutorske genomike. U cjelini šifra genoma je još uvijek velikim dijelom tajna, ali upravo je naša grupa uvela novu metodu koja je moćnija od postojećih kompjutorskih metoda istraživanja određenih svojstava genoma u središnjem dijelu svakog kromosoma, u kojemu nema gena. Za naša istraživanja kao polazni podatak koristimo genomsku šifru koju su utvrdili Amerikanci u vrlo obimnim i skupim istraživanjima, a mi radimo na dešifriranju dijela tih podataka. Ukratko, bavimo se dešifriranjem genomske šifre i nailazimo na potpuno nove rezultate, kao na primjer na nešto u šifri što podsjeća na neke superkristale.
Što je superkristal?
Kad kažemo kristal, govorimo o običnom kristalu poput metala ili dijamanta u kojima se geometrijski pravilno, periodički ponavljaju određeni atomi ili grupe atoma. Kod tih običnih kristala postoji elementarna kristalna ćelija koja ima određenu strukturu i onda se ta ćelija ponavlja. Kod superkristala iz više različitih ćelija formira se jedna složena struktura, poput superćelije, a onda se ona čitava gotovo identično ponavlja mnogo puta. Ponavljaju se čitavi blokovi ćelija. Takve slične pojave "kristala" i "superkristala" sada se razotkrivaju i u "tekstu" genomske šifre. Na tome radim intenzivno posljednjih godina i imamo zanimljiva nova znanstvena otkrića. Pritom se ćelije susjednih "kristala" mogu međusobno razlikovati za oko 20 do 40%, ali kada tvore superćeliju superkristala, one se u nizu ponavljaju sa sličnošću od čak 99%.
Kako ste razvili tu metodu?
Moje razmišljanje je bilo takvo da se ništa od toga ne događa sasvim nasumice. Iza svega toga mora biti nekakva dublja pravilnost. Moglo bi se reći: onaj tko je stvorio ljudski genom, znao je što radi. Pa pokušajmo nešto od te dublje pravilnosti ugraditi u našu novu kompjutorsku metodu za dešifriranje nekih struktura u ljudskom genomu. "Igrajući" se na taj način, došao sam do nove metode kompjutorskog istraživanja genomske šifre koju sam nazvao Key String Algoritham (KSA). Tom metodom smo otkrili neke nove, dosad u svijetu nepoznate genomske "superkristale". Nitko prije našeg otkrića nije za njih znao. Kad smo prve znanstvene radove s našim otkrićima poslali u svjetske znanstvene časopise za objavljivanje, njih su ocjenjivali (recenzirali) vrhunski svjetski znanstvenici. Zanimljiv odgovor smo dobili od jednog recenzenta iz SAD: "Preporučam da se ovo otkriće objavi. No, zanima me na kojem superkompjutorskom sustavu su autori to uspjeli izračunati?" Poznato je da se veliki superkompjutorski sustavi od mreže velikog broja superkompjutora nalaze, na primjer, u Pentagonu, a ovdje u Europi superkompjutorski centar za genomska istraživanja koristi se u Engleskoj u Cambridgeu. Možete misliti kako se taj čovjek iznenadio kad sam mu odgovorio da smo koristili obični osobni kompjutor Pentium 3! Ali je zato toliko moćna naša metoda. Zgodna je bila i moja prepiska s urednicima američkog časopisa u kojemu smo objavili naše prvo otkriće. Dobivši na autorizaciju i provjeru ogledni otisak našeg članka, ostao sam iznenađen: njihov je lektor iza moje adrese Zagreb, Croatia, dodao oznaku UK (United Kingdom), što znači da Hrvatska spada u državu Veliku Britaniju. Brzo sam se dosjetio da je američki lektor po složenosti istraživanja zaključio da se je to moglo izraditi samo uz superkompjutorski sustav u Cambridgeu, pa je vjerojatno pretpostavio da je Croatia neka grofovija u Engleskoj.
Je li vaš rad u tom području bio povod da predložite da se neka važna znanstvena otkrića uvedu u udžbenike povijesti? Mislim, primjerice, na istraživanja genoma. Jeste li nešto nespretno izjavili, kako se u medijima navodilo?
Ništa nisam nespretno izjavio, radi se o tendencioznoj izmišljotini. Rekao sam da povijest treba temeljiti na civilizacijskoj povijesti, u koju nije dovoljno uključiti samo političku povijest, nego treba adekvatno uključiti znanstvena otkrića i znanstveno-tehnološki razvoj, smatrajući da bi djeca te dobi već trebala osjetiti da je to ključ budućnosti. Želio sam samo da djeca razmišljaju na kreativniji način i u pogledu na povijesne tijekove. Primjerice, je li danas važniji Prvi svjetski rat ili fizikalno otkriće poluvodičkog tranzistora? Da on nije otkriven ne bi danas bilo kompjutora, većine kućanskih i medicinskih aparata, moderne industrijske proizvodnje, mobitela... Zato sam predložio, a nisam u tome bio usamljen, da se povijest ne prikazuje samo kao nekakvo bubanje napamet imena vladara i godina bitaka, već da se navedu i neka otkrića bitna za civilizacijski razvoj. Otkriće poluvodičkog tranzistora u fizici, zatim otkriće novih spojeva i umjetnih materijala u kemiji, te otkrića vezana uz ljudski genom u biologiji takva su epohalna otkrića koja bitno utječu na civilizacijski razvoj danas i pogotovo sutra. Ta tri otkrića određuju našu civilizaciju, jer bitno određuju daljnji razvoj industrije, medicine i mnogih drugih djelatnosti.
Mnogi su vam spočitnuli upravo to istraživanje ljudskog genoma. Dodatno se sve uzburkalo uvođenjem ministra Primorca i njegova istraživanja kao glavnog "kamena spoticanja". Što danas mislite o tome?
Smatram i dalje da bi djeci bilo interesantno znati da su svoj DNK naslijedili pola od oca, pola od majke, a njihov otac pola od svog oca i pola od svoje majke, pa majka pola do svog oca i pola od svoje majke i tako dalje u prošlost. Tako se promatrajući ljudski genom može krenuti unatrag na put u prošlost te shvatiti da svatko od nas u sebi nosi dio genoma nekog pretka koji je živio prije deset tisuća godina. Upravo istraživanja ove vrste mogu odgovoriti koje su te sitne, ali važne razlike između genoma ljudi koji žive na jednoj ili drugoj lokaciji. Ova istraživanja dovela su do toga da danas, na primjer, po genomu određenom iz kapljice krvi možemo znati je li to, na primjer, kapljica krvi bijelca ili afričkog pigmeja. Zar to nije važno otkriće - nađena je točna genomska karakteristika pigmeja. Dakle, smatrao sam da djecu treba senzibilizirati na ogromne mogućnosti istraživanja ljudskog genoma i primjene tih istraživanja u medicini, forenzici i populacijskoj genomici. Dakako da nisam smatrao da se djeci treba šire tumačiti istraživanja, nego samo jednostavno informativno, prilagođeno dobi djeteta. Iako su istraživanja porijekla naroda u kojima je sudjelovao dr. Primorac vrlo važna, nisam predlagao da se ona uključe u nastavni program. Ta tvrdnja je opet nečija podvala. S druge strane, to su početna istraživanja koja još treba nastaviti da se dobije potpuno siguran rezultat. Ali, kladio bih se da će se za desetak godina upravo takvim načinom moći istraživati i utvrđivati starija povijest ljudske civilizacije, čemu se neki ljudi u nas grčevito opiru. Dakle, želio sam da djeca razmišljaju na koje načine ljudski genom omogućuje da se putuje u prošlost ljudskog postojanja.
Kako je onda došlo do afere? Po svemu sudeći, i vi i Primorac tvrdite da nije riječ o teoriji jer, niti ste vi, niti on tvrdili da ona postoji. Prema vama, radi se samo o istraživanjima?
Da. Nikada nisam o tome govorio na taj način. Ali, u pozadini su izgleda bili neki drugi interesi i ciljevi. Smatram to tipičnim primjerom medijskog lova na vještice. Radilo se o prijedlogu za raspravu, na što u demokratskom društvu svatko ima pravo. Na žalost, dogodilo se da su neki novinari i diskutanti poput dr. Đikića i dr. Radmana iskoristili to za neargumentirane i nedolične napade na dr. Primorca, a pravi će razlozi tek izaći na vidjelo. Primorcu se pripisivalo izjave koje nikad nije dao i kritiziralo ga se onda zbog tih nepostojećih izjava. Stvorena je prava kafkijanska atmosfera. Ukratko, u nekim medijima je stvoren "duh" da smo dr. Primorac i ja nešto tvrdili, a onda se je tog "duha" žestoko napadalo.
Mislite li da takvo ponašanje može štetiti razvoju znanosti u Hrvatskoj?
To nije pitanje znanosti, već politike. Izmisliš duha, napadaš ga, potkrijepiš to novinskim naslovima, odletiš u London i tamo objaviš da su Hrvati rasisti, a onda se u stranom časopisu insinuira da se u Hrvatskoj budi rasizam. Evo još jedne optužbe protiv Hrvatske!
Dakle, ne postoji nikakav dokument da ova znanstvena otkrića uđu u udžbenike. To je bio moj prijedlog, ne nikakva Primorčeva teorija, jer kao takva ona ni ne postoji. Dakle, zaista smatram da se radi samo o kratkoj anatomiji medijskog lova na vještice! Cilj je, po svemu sudeći - ministar. Interesantno je, i moram spomenuti, da je postojalo jedno pitanje oko kojeg su se vodile žestoke rasprave na istom sastanku povjerenstva za povijest. Međutim, nitko o tome nije u toku afere želio niti pisati, niti objaviti moju izjavu. Dakle, osim znanstvenih otkrića, podržao sam prijedlog, a kojemu su se neki članovi povjerenstva žestoko protivili, da se u povijest kao posebna nastavna tema treba uvrstiti Domovinski rat. Možda je iz toga sukoba sve jasnije.
Tamara Vrančić Sokač
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)