Četvrti susret motociklista na samoborskom Šmidhenu
Bikeri – nježni grubijani velika srca
Već četvrtu godinu zaredom, a drugu na Šmidhenu, samoborski Motoklub Fugitives organizira susret moto klubova iz Hrvatske i bliže i dalje okolice. Kako bi što preciznije obavijestili pučanstvo Grada Samobora što se to na Šmidhenu događalo, porazgovarali smo s predsjednikom Fugitivesa i glavnim organizatorom cijelog događanja, Igorom Rešetarom. Jer, nije nevažno, spomenuti su susreti bikera još jedna izvrsna promocija Samobora.
Kako pripremate ovakve susrete, obzirom da na njih dođe i do 2000 posjetitelja?
Ovo je već druga godina u kojoj ovaj susret pripremamo na Šmidhenu. Priprema se, osim pronalaženja sponzora, sastoji i u tome da kosimo travu, čistimo smeće, staklo i punimo bazen za kupanje. To znači da smo morali dovesti 500 metara dugačak kabel za struju i 500 metara dugačke vodovodne cijevi kako bi sve mogli imati u funkciji.
Tko vam pomaže obzirom da vaš klub broji svega 28 članova?
Fizički, u principu, sve sami odrađujemo, a uglavnom sve sami i financiramo. Kažem uglavnom, jer veliku smo pomoć dobili i od sponzora. Što se tiče struje najviše nam je pomogla tvrtka Gundić Electronic, a što se tiče vode tvrtka Sken Mont. Od njih dosta toga posudimo i vratimo nakon završetka susreta. Što se tiče čišćenja, ove smo godine čistili 6 dana, a prošle gotovo 10 dana, jer je Šmidhen bio u puno gorem stanju.
Mnogo ljudi ne zna tko su bikeri, a većina ih, nažalost, ima potpuno pogrešnu predstavu o vama. Tko ste vi uopće?
Pa, bikeri su vozači motora - u principu, a što se tiče vrste motora vozimo razne. Nema tu određenih pravila, barem ne u našem klubu. Što se tiče predstave o nama, u tome su pomogli ili odmogli američki filmovi u kojima se bikeri često vežu uz drogu, oružje i kriminal. Ništa od toga s nama nema nikakve veze.
Na ovom su skupu primijećeni i neki svećenici u civilu, a istakli ste da ste svi pretežno katolici i da vozite blagoslovljene motore. Čula sam da se negdje i okupljate s tom svrhom?
Da, tokom travnja motoklub iz Sv. Ivana Zeline organizira misu za sve nas koji smo voljni doći, a nakon mise svećenik blagoslovi sve nas i motore koje vozimo.
Lijepo, iako je istovremeno i tužno, jer upravo su motoristi skupina ljudi koja, sticajem nesretnih okolnosti, donira najviše organa. Međutim, priča se da ste "jaki" i u drugim dobrotvornim akcijama?
Da, tako je. Potpuno je neznano, ali mi provodimo i puno akcija dobrovoljnog darivanja krvi i različitih donacija.
Znači li to da su samoborski bikeri dobrovoljni davatelji krvi?
Da, ali, nažalost, prije dvije i pol godine dobrovoljno davanje krvi morali smo organizirati u Sesvetama. Prošle godine pokušao sam to ponovno organizirati ovdje u Samoboru, ali, iako je sve bilo dogovoreno, tjedan dana prije termina javljeno nam je da nitko nije u mogućnosti doći u Samobor. Osobno bih podržao i pomogao u organizaciji svake akcije vezane uz pomoć ljudima.
Vjerojatno upravo zbog takvog načina razmišljanja i ovogodišnji susret postao je 1. memorijalni susret za Dražena Pukšara, koji je nedavno preminuo od karcinoma u 31 godini života. Zašto?
Dražen je bio naš član deset godina, biker koji je prošlog mjeseca preminuo. Za njim tuguju žena i dvoje male djece i zato smo odlučili upravo njima donirati polovinu novca od ulaznica. Ostalo ćemo donirati OŠ Samobor.
Zašto OŠ Samobor?
To je škola koju smo gotovo svi mi završili, a u nju idu sad i naša djeca. Obzirom da nije baš u super stanju, odlučili smo dio novca pokloniti njima. Ove godine donacije ostaju u Samoboru, a prošle smo godine donirali bolnicu u Klaićevoj s 12.000 kuna.
Većina ljudi ne zna što vi to radite na takvim susretima, a zgodno je slušati kako imate striptizete i kako se na vašim zabavama žene kupaju gole. Mnogo ljudi vas posjeti zbog toga. Što se točno događa, jer prateći vas stekla sam dojam da je u sva događanja uloženo mnogo truda?
Pa, to vam ide jednostavno tako da se petkom počinju na ovakvim susretima sakupljati ljudi koji doputuju. Oni tad slažu šatore u kojima će boraviti, priprema se jelo za navečer i puno se radi. Oko 19 sati tog prvog dana, a tako je bilo do sad, počinje muzički program. U njemu svira 5 grupa u petak, a 5 u subotu. Oko ponoći imamo striptiz, pa ponovno muzika negdje do dva ujutro.
Striptizete su uvozne ili domaće?
Ma, domaće iz Zagreba!
Kako se sve dalje odvija? Vi zapravo živite na Šmidhenu...
Da, dolazi subota ujutro i buđenje, popije se kava. A onda se radi i priprema hrana, piće i odvozi smeće. Ove smo godine imali mimohod kroz grad oko 16.30 sati, sa stankom na Trgu. To je bilo lijepo. Ljudi koji nisu iz Samobora imali su priliku vidjeti grad i upoznati ga prije povratka na Šmidhen. Navečer se ponovno odvijao program: muzika, striptizeta i, naravno, svake večeri minuta šutnje za Dražena. Tokom popodneva održane su i razne moto igre s motorima, tombola i vatromet.
Za to su vam ipak trebali sponzori?
Da, htio bih se svima njima i zahvaliti, jer to nije bilo samo za nas, to je za naš grad. Zahvaljujem se zato Eri Samobor, Gradu Samoboru, Turističkoj zajednici, Elektri, Komunalcu, Gundić Electronici, Sken Montu, kožnoj galanteriji Ljubas iz Zagreba, Auto Pebi i svim sponzorima kojih je otprilike 50, jer bez njih bilo bi puno teže sve realizirati.
Istovremeno zahvaljujem i mojem klubu, svim ljudima koji su svojim radom pridonijeli, ali i onima koji su ustupili svoje kamione, bagere, dakle sve što nam je trebalo.
Koliko je klubova bilo prijavljeno za sudjelovanje na ovom moto susretu?
Bilo ih je 48, od toga dva iz Bosne i Hercegovine, a jedan iz Slovenije. Svi ostali su iz Hrvatske. Interesantno je ipak kako su svi imali samo jedno pitanje: kako je moguće da se ovakav kompleks kao Šmidhen nalazi u takvom stanju? Na to im nismo znali odgovoriti. Osim klubova koji su došli, u posjeti su bili i pojedinci, kojima smo davali zahvalnice. Takvih je bilo 55.
U kakvom ćete stanju ostaviti Šmidhen?
Čist i zaključan, kao i prošle godine. Već dva dana sve se čisti, ali, nažalost, već je netko istresao pred vrata pun kontejner smeća u ranu zoru. To je problem o kojem ovaj grad mora početi razmišljati.
Izgleda da je to problem o kojem svi moramo razmišljati. Činjenica je da je Šmidhen postao deponij na koji neodgovorni građani spontano odvoze smeće, a isto je tako činjenica, vidljiva iz priloženog, da postoje ljudi kojima besplatno čišćenje nije samo zabava. Njima je zabava očistiti, a tada raditi. U dobrotvorne svrhe, po mogućnosti. Bez obzira što će ih mnogi koji ih ne poznaju osuditi samo zato što ne znaju tko su bikeri, zbog njih su se dva dana ljudi na Šmidhenu kupali. Bikeri su, barem ovi naši samoborski, pokazali da su u suprotnosti sa svim očekivanjima!
Tamara Vrančić Sokač
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (1)