Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Vedran Vetma, mentor

Ja sam bio sam...

Vi ste samoborski đak. Kako je došlo do suradnje s Osnovnom školom Milana Langa?

Pohađao sam Gimnaziju u Samoboru dok je još postojao matematički smjer. Do suradnje je došlo, iskreno rečeno, čudno. Jedno jutro dok sam učio za ispit, nazvao me ravnatelj škole i rekao da treba čovjeka i da je čuo za mene, a da se radi o izbornoj grupi za par sati tjedno nastave. I ja sam to prihvatio.

Kako je raditi s djecom?

Ponekad je naporno, ali jako zadovoljavajuće. To usreći čovjeka.

Može li se reći za novu generaciju da lako i bez kompleksa prihvaća i prilazi računalima i informatici, dok se stariji teže uključuju u taj svijet?

Osjeti se velika razlika, jer su se mlađe generacije praktički rodile s računalima. Danas je stanje takvo da gotovo svaka obitelj ima doma računalo, a prije samo pet godina je bila potpuno druga priča.

Primjer Brune Kovačića govori o afirmativnom odnosu škole prema nadarenom učeniku. Vi ste pri kraju fakulteta. Jeste li imali sličnu pomoć u svom školovanju i koliko ovakav pristup olakšava djeci školovanje u budućnosti?

Na žalost, dok sam bio u srednjoj školi uglavnom sam radio sam i sam sam se usmjeravao dalje. Žao mi je što nisam imao nekog da me bar malo pogurne i da me vodi, da krenem još dalje. Ovakva pomoć je jako značajna i to je pravi put za djecu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)