Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

33. SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN - Udaraljkašica Ivane Bilić mnogobrojnoj je publici pokazala umijeće sviranja marimbe

Fascinantni zvuci u Galeriji Prica

U petak, 3. listopada, u samoborskoj Galeriji Prica održan je koncert udaraljkašice Ivane Bilić, koja je mnogobrojnoj publici pokazala svoje umijeće sviranja marimbe. Ovaj neobičan instrument nije nešto s čime se publika svakodnevno susreće i bilo je vrlo zanimljivo poslušati koncert u kojem je marimba stavljena u prvi plan, dakle kao solo instrument. Ivana Bilić odlučila se, gotovo u potpunosti, za repertoar namijenjen upravo marimbi, uz izuzetak prve odsvirane kompozicije, Chaconne iz Partite u d-molu, BWV 1004, Johanna Sebastiana Bacha, koja je prerađena za marimbu. Upravo je Chaconne odlično otvorila koncert. Ova nimalo lagana forma zvučala je doista fascinantno odsvirana na marimbi. Takvu kompoziciju, koja istovremeno zahtijeva i veliku tehničku spremnost te koncentraciju i poseban senzibilitet za melodioznost i isticanje teme, zasigurno nije lako odsvirati na marimbi, a Ivana Bilić je u izvedbi uspješno savladala sve zahtjevane elemente. Ipak, posebno su se isticale dinamika i tečnost, koje je izvođačica uspjela naglasiti.

Uslijedio je Libertango za marimbu solo, suvremenog francuskog skladatelja Erica Sammuta, koji je kompoziciju napisao kao svojevrsnu improvizaciju na poznati Libertango Astora Piazzolle. Vrlo ritmična kompozicija također je zahtijevala tehničku preciznost, koju je Ivana Bilić i postigla uz sjajno naglašene dobe. Between dusk and dawn, skladatelja Davida (Davea) Samuelsa u prvi plan je dovela vrlo mekana i lijepa piana, dok je Etidu u e-molu za marimbu solo, kinesko-kanadskog skladatelja i marimbista Piusa Cheunga, obilježila tehnička zahtjevnost uz pokoju krivu notu.

Drugi dio koncerta započeo je izvedbom kompozicije skladatelja Gordona Stouta Two Mexican Dancers, za marimbu solo. Iako se, tehnički gledano, ova kompozicija može smatrati etidom, njezin plesni karakter i durska obojanost ju čine vrlo interesantnom. Gotovo savršena preciznost koju je postigla Ivana Bilić obilježila je ovu kompoziciju vrlo postojanog ritmičkog obrasca, koji se ponavlja kroz cijelo djelo. Uslijedila je vrlo melodiozno odsvirana kompozicija za marimbu solo naziva Nancy, francuskog skladatelja Emmanuela Séjournéa, a potom, na samom kraju odsviran je dvostavačni Koncert za marimbu i gudački orkestar, istog skladatelja, koji za ovu priliku bio priređen za marimbu i glasovir. Ivanu Bilić je na glasoviru izvrsno pratila i nadopunjavala Vanja Kuljerić, a uz vidljivo dobru uvježbanost i ujedbačenost Ivane Bilić i Vanje Kuljerić, fascinantna je bila upravo kompatibilnost u zvuku ova dva instrumenta.

Ovaj zanimljiv i poučan koncert nije samo predstavio marimbu kao solo instrument, u svim njezinim tehničkim mogućnostima, koja ponekad nisu možda vidljiva, a za koja mnogi niti ne znaju, već je i prezentirao zaista raznolik repertoar za taj instrument. Gotovo sve kompozicije, izuzev Bachove Chaconne, napisali su skladatelji koji su ujedno i marimbisti, dakle, koji su u stalnom kontaktu s marimbom i koji, iz vlastitog iskustva, vrlo dobro razumiju sve njezine mogućnosti.

Ana Kuštrak

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)