Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Orfej Claudija Monteverdija - posljednja ovogodišnja premijera u HNK

Euridika ipak nije spašena

Posljednja premijera iz bogatog opernog repertoara Hrvatskog narodnog kazališta održana prošli tjedan - Orfej Claudija Monteverdija, oduševila je zagrebačku publiku. Orfej je djelo koje je svoju praizvedbu doživjelo još davne 1607. u Mantovi, a zagrebačka publika ga nije imala prilike poslušati. Sin bogova i božanski pjevač - Orfej kao mitski lik, vrlo je čest motiv mnogim autorima pa je tako velikom Monteverdiju poslužio kao predložak.

"Vjerujem da moderni skladatelj stvara na temelju istine", njegove su riječi u kojima je sadržan njegov svjetonazor i stvaralački princip. Poznata priča o pjevaču božanska glasa i njegovoj ljubavi Euridici se, dakle, činila Monteverdiju idealnom "kako bi svojim novim idejama o glazbi i njenim mogućnostima na sceni dao konačni oblik". Kroz dva svijeta, onaj nadzemni i onaj podzemni, Orfeja, nakon što je saznao da je njegova draga stradala, vodi božica Nada koja ga napušta na ulasku u Had poznatom rečenicom: "Ostavite sve nade vi koji ulazite..." Euridika nije spašena, jer Orfej nije mogao odoljeti nalogu da ju ne pogleda prije izlaska iz Hada.

Opera koristi elemente tragedije pa ima pet činova, koji se gledaju bez pauze. Svaki prizor je slika drugačijeg svijeta prema zanimljivom viđenju redatelja Ozrena Prohića, s potupno drugačijom atomosferom i pristupom. Prva slika započinje jednostavnom scenom na tri nivoa, ali bogatom disperzijom boja i svjetla, u kojoj dominira zbor svojom aktivnom ulogom i pokretom na različitim razinama. Nastavlja se prizorima koji su smješteni u okvire pravih kostimografski bogatih baroknih slika. Potraga za podzemnim svijetom nas rijekom života odvede do Hada. Atmosfera je u suprotnosti baroknim principima, odnosno nadgrađuje ih, jer redatelj u Had smješta svijet radnika i radnica, njihova šefa koji igra golf, navijačice... Svi oni, odnosno zbor, se nakon procesije obračunaju s Orfejem, koji je sagriješio. Zanimljiv i možda malo drugačiji vizualni pristup od očekivanog, ali svakako poseban i moderan Monteverdi.

Oduševljena publika je posebnim i velikim aplauzom nagradila tenora Krešimira Špicera, kao i Helenu Lučić. Mladi tenor je doista suvereno dominirao scenom i svojim virtuoznim glasom savršeno uprizorio svog božanskog pjevača. Glazbeni kritičari naglašavaju da je to "tehnika koja se kod nas niti uči, niti često čuje". Nastupili su još: Ivana Kladarin, Ana Jembrek, Ivica Trumbić, Ljubomir Puškarić i Ante Jerkunica.

Ansamblom je dirigirao francuski gost, stručnjak za glazbeni barok Herve Niquet. Hrvatski ansambl je bio obogaćen kvartetom baroknih trombona te duetom korneta i blok flauti, gostima iz Mađarske i gošćama iz Francuske. Ansambl je svirao na starim instrumentima ili njihovim replikama te na crijevnatim žicama.

Zagrebački operni Orfej će svoje mjesto u nadzemnom svijetu glazbe pronaći, kao što to posebno mjesto ima i vječni mit o Orfeju.

Rajka Križanac

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)