Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Život pod kopitima kobile Šakire

E, moj konju beogradski...

Neki od "dobro informiranih", koji se barem tako narodu predstavljaju, već godinama slobodno zemljom šeću i pronose uznemirujuće, "dobro provjerene" informacije po kojima je minuli Domovinski rat, ili kako ga ti, o kojima je riječ, zovu "domovinski rat" - dogovoren. Baš takav, dogovoren, poslužio je za razmjenu naroda, etabliranje novih političkih elita i za, ne biste vjerovali - pljačku. A kad je posao bio gotov, u sva tri prije spomenuta segmenta, taj isti, dakle rat, umro je prirodnom smrću i pokopan negdje u grobnicama Daytona.

Po toj su, dakako nakaradnoj, teoriji, ciljevi postignuti: narodi su razmijenjeni, političke su elite nastale i, fala Bogu, nikad im bolje nije išlo, samo je ono popljačkano, velikim dijelom, vremenom izgubilo na vrijednosti. Ovaj posljednji rezultat vojevanja posebice muči one koji su se u oslobodilačkim akcijama svih predznaka, a u vjekovno nakupljenom pravedničkom gnjevu, uspjeli dočepati kakvog frižidera (u međuvremenu otišao spremnik amonijaka, otpala vrata), veš mašine (otišao grijač i programator) videorekordera (jebeš kasete, daj DVD!) ili televizora (jebeš program, daj pivu!)...

Oni se zbilja imaju pravo pitati o pravednosti rata čiji su rezultati devalvirali već povratkom Vlaka slobode natrag u Zagreb.

No, je li baš u svemu bilo tako?

"Dobro informirani" tvrde da se jedan od tri uzroka, povoda i smisla rata - dakle pljačka, odvijao na više razina, od kojih je prosječnom puku bila dostupna ona prva - kol'ko ti stane pod ruku i, eventualno, u tačke. A to je, priznat ćete - niš.

Oni tvrde, što je, naravno, nezamislivo, da se cijelo vrijeme rata preko linija razdvajanja i "prvih crta" odvijao živ internacionalni, multikonfesionalni i univerzalni promet nafte, pokradenih luksuznih automobila i droge. Tako stečeni kapital nije se kvario poput EI Niš televizora, već se sa svakim danom rata oplođivao u novim transakcijama, da bi se, "kad su se stekli uslovi", pojavio (između ostalog) i u vidu kobile Šakire, izvjesnog Ljubiše Buhe Čume, prijatelja Vladimira Milisavljevića Budale i ostalih budala Cetinske krajine.

Kup Franje Tuđmana je, istina, otišao u Beograd, ali nam ga iz naših srca nitko iščupati neće!

Ni jednog, ni drugog.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)