Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Domobrani u službi neprijatelja

S maskom "na karlovačko"

General Zagorec trebao bi se danas (srijeda, 21. ožujka), naravno, ako u zgusnutoj satnici pronađe vremena i dobre volje, pojaviti pred novinarima u našoj bivšoj prijestolnici.

Hoće ili neće, vidjet ćemo, ali to svakako neće dočekati Zdravko Martinović, nesretnik koji je bez obavezne plinske maske prošetao po susjedstvu. Je li išao "na karlovačko" ne znamo, ali da je od pive umro - znamo.

Dok će se ova prvospomenuta dvojica teško oglasiti i javnosti pojasniti svoje slučajeve, Branko Tuđen, bivši urednik Večernjeg lista, živ, zdrav i na slobodi, tu je privilegiju imao i ima.

Taj "domobran hrvatskog novinarstva", kako sam sebe naziva, o svojim je nedjelima napisao i knjigu, gostuje u najgledanijim televizijskim emisijama i poput mutanta pod sedativima hladnokrvno objašnjava svoj slučaj.

Činjenica da je "spasio pet Srba" u uredništvu i tu i tamo pokojem komentatoru dozvolio da napadne "određena skretanja s partijske linije" njega, po njegovom vlastitom mišljenju, aboliraju od onog što su, opet po njegovom mišljenju, zavrijedili "pravi" režimski novinari tog vremena: Olga Ramljak, Dunja Ujević, Aleksa Crnjaković, "motrištari" Manjkas, Rora, Hrga, Mrga i drugi.

Međutim, treba jasno reći da su svi oni, skupa s Tuđenom, krivi za prikrivanje zločinačkog poduhvata pljačke naroda od strane vladajuće nomenklature za koji su znali, bili dužni o tome obavijestiti građane, ali - nisu.

I sad imamo Zagorca u Beču, a Martinovića pod zemljom.

O Zagorcu se sada, 2007. godine, evo, zna sve, a o donedavno anonimnom Martinoviću mnogo manje.

Da bude jasnije, ovaj potonji umro je zbog kolonijalnog odnosa i nebrige Karlovačke pivovare prema domicilnom stanovništvu, a preprodaja nekad ugledne pivovare zbivala se pred našim očima, na način uobičajen u to vrijeme i uz podršku prije spominjanih novinara, skupa s "domobranom" Tuđenom.

Karlovačka je pivovara, naime, za sitnu lovu, 3 milijuna tadašnjih DEM, prodana "našem čovjeku", velikom Hrvatu i domoljubu Androniku Lukšiću, koji je svojim donacijama zadužio HDZ, što znači sve nas. Ali, pivarski posao Androniku je nakon nekog vremena dojadio, rat je minuo i on tu istu pivovaru nije vratio nama, Hrvatima domesticus vulgaris, već ju je prodao najboljem kupcu i to za dvadesetak puta veće novce.

Naravno, bez klauzule o temeljnoj zaštiti hrvatske zemlje, živine i ljudi od zagađenja i trovanja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (28)