Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Živjeti pod zvijezdom kurvinskoga sjaja

Autogol u zadnjoj sekundi

Vlatko Marković vitalan je, energičan i radišan čovjek, rođen pod sretnom zvijezdom.

Kao nogometaš bio je prototip robusnog centarhalfa, s neizbježnim brojem 5 na leđima. Igrao je za ondašnji Dinamo i branio boje reprezentacije Jugoslavije. Navodno je jednom prilikom loptom prebacio istočnu tribinu maksimirskog stadiona, što svjedoči o njegovoj rezolutnosti u rješavanju kritičnih situacija, ali i o tehnici izbijanja kožnih mjehura iz šesnaesterca i igrališta uopće.

Bio je, dakle, vrhunski obrambeni igrač, ali je u jednoj kritičnoj utakmici pokazao i dokazao da je sretna zvijezda pod kojom je rođen tamnoga sjaja.

U polufinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva u nogometu 1962. u Čileu fulao je tribinu i pogodio vlastitu mrežu, izbacivši time Jugoslaviju iz daljnjeg natjecanja i bitke za finale. Taj se je zgoditak mnogo kasnije tumačio na različite načine, znate i sami kako, a tome je svojim smješkanjem i po bradi češkanjem, pogodovao i sam (ne)sretni strijelac.

Vlatko Marković bio je i vrhunski trener.

Trenirao je najbolju momčad Zagreba (Rukljač, Antolić, Smolek, Močibob...), Dinamo, Hajduk, francuski Nantes...

A onda je, potpomognut svojom sretnom zvijezdom, došao i na čelo Hrvatskog nogometnog saveza.

Ta je, za njega zadnja, životna, poslovna i sportska avantura protekla i prolazi u sjeni njegove sretne zvijezde.

S jedne strane, reprezentacija, koja igra pod firmom HNS-a, godinama gura i tura puno bolje od države koju zastupa, sportski i financijski rezultati neprimjereni su posrnulom okruženju, a Vlatko Marković šepuri se šefom "najuspješnijeg hrvatskog izvoznog proizvoda", "brenda" i čega sve ne.

To je za ono "prema van".

Domaći, pak, nogomet sportski zanesenjaci sve više prepoznaju kao spoj hokeja, vaterpola i preponskog jahanja, ali to, poznato je, ne spada u domenu predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića.

I, onda, ovo danas u Cardiffu!

Za nekoga je odluka UEFE bila grom iz vedra neba, ali, vjerujte, Vlatko Marković je to, baš kao i u Čileu prije 45 godina, nekako slutio i očekivao.

Zna on jako dobro da je njegova sretna zvijezda ipak kurvinskoga sjaja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)