Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE
Zlatne devedesete
Lovci na Cro-mustange
U HDZ-reprezentaciji koja je na čelu s predsjednikom Sanaderom nastupila u sportskoj dvorani samoborske škole, čiji je direktor znakovitog prezimena Mesić, nedostajao je njegov ključni igrač – Miomir Žužul. Bolje da nije nastupio, jer mnogi mu Samoborci ne mogu oprostiti to što se dogodilo s Tvornicom čarapa iliti Čaraparnom. A i inače Žužul nije sada reprezentativna osoba za nastupe na javnim skupovima. Mogao bi mu netko postaviti pitanje: kako je to sveučilišni nastavnik u nepunih deset godina postao milijunaš? Premijer pak Sanader na čačkanje oporbe po poslovanju ministra Žužula jarosno je odgovorio da će se formirati saborsko povjerenstvo koje će preispitati poslovanja nekih oporbenjaka, prije svega Čačića i Tomčića. A u javnosti je sve odjeknulo kao jeka u onom "čokoladnom" vicu iz mračnih vremena u kojima je pričanje takvih šala vodilo u zatvor. Čoban pasući ovce u planini razbija dosadu izvikujući: DOLJE FAŠISTI!... ŽIVJELI KOMUNISTI!... A jeka mu odgovara: ...ISTI!... ISTI!
Na samoborskoj razini političkih stranaka kao da je također sve isto. Već duže vrijeme traju uzajamna optuživanja zbog sukoba interesa, pa i korumpiranosti. Ni samoborski LS-ovci ni HNS-ovci nisu bili uspješni u nastojanju da se raščiste mutni poslovi i maknu iz uprave osobe u sukobu interesa, već su samo povukli svoje predstavnike iz lokalne vlade (da ne ispadne da smo "držali lojtre").
A reakcije takozvanih malih ljudi?
- Mogu dobiti obnovu kuće u Bosanskom Brodu, ali neću to sada koristiti. Za godinu dana ću ostvariti pravo na otkup stana u kojem sada živim, a onda ću pokrenuti postupak obnove kuće. Ništa me ne grize savjest. Pogledajte što oni gore rade – rekla mi je nedavno jedna prognanica iz Posavine.
Sjećate li se još onih vremena početkom devedesetih? Gotovo svi kao da smo bili na nekakav poseban način produhovljeni spoznajom o vlastitoj državi. Osjećali smo se nekako pročišćeno, kao djeca poslije prve pričesti. U susretima svi su bili međusobno ljubazni, u trgovinama i na šalterima iskreno susretljivi. Čak su obrtnici izjavljivali kako sada svojoj državi neće više utajivati poreze. U tom zanosu htio sam i ja pripomoći, pa sam između ostalog posredovao u pregovorima da moćni Fiat napravi svoj pogon u Zagrebu. Održano je nekoliko sastanaka. Jednom prilikom dok smo čekali direktora Fiata za istočnu Europu, koji je negdje zapeo na putu iz Ljubljane, iznenadio me je svojim prijedlogom gospodin koji je pregovarao s hrvatske strane:
- Sada je ovdje vrijeme Divljeg zapada. Znate što to znači Divlji zapad? Love se mustangi. Ako ste sami, kad ulovite mustanga morate sjahati i žigosati ga, da se zna da je vaš. Ako smo trojica, dvojica love, a jedan žigoše. Tako ćemo doći do puno više mustanga. Pridružite se.
Bilo je to vrijeme kad je predsjednik Tuđman obznanio svoju tezu o potrebi stvaranja "200 bogatih hrvatskih obitelji", koje će pokrenuti Hrvatsku. Naravno, mustangi su bili slikovito rečeno poduzeća. Nisam se pridružio lovu na mustange. Što se toga tiče, mirno spavam. Ili je to vječiti izgovor nesposobnih? A poštenje? Često se sjetim Vlade Gotovca. Jednom prilikom mi je rekao:
- Čak mi moji ljudi u stranci prigovaraju da sam za političara prepošten. Zar to znači da se politika i poštenje međusobno isključuju?
Na ulazu u Knežev dvor u Dubrovniku stoji natpis:
OBLITTI PRIVATORUM PUBLICA CURATE
Podsjetnik upravljačima: zaboravi privatno, brini za javno!
Ali, tko si još danas razbija glavu latinskim.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)