Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE
Svojevrsni paradoks ili obična neinformiranost?
Tko je gradonačelnik?
"Pa to kaj se događa s tom gradnjom i u Samoboru, pa to je strašno", zgraža se moj dobar znanac, a naš sugrađanin: "Ne treba biti nikakav stručnjak, pa da se vidi da većina tih gradnji, kaj niču kak' gljive poslije kiše, nemaju građevinske dozvole. A ako ih i imaju, očito je da to onda nisu čisti poslovi... Pa pogledajte te užase od kuća "nadvakata" koje su niknule svuda uokolo očito bez poštivanja propisane visine zgrade i izgrađenosti zemljišta. Ili to nasilno naguravanje takozvanih urbanih vila u prostor obiteljskih kuća... Pa onda ta priča s betonarom i asfaltnom bazom u stambenom naselju... Devastira se i time degradira urbani prostor jednog od najljepših gradića Hrvatske. Narušava se kvaliteta življenja njegovih građana. Pitam se: kaj dela taj gradonačelnik? Jel' on uopće vidi kaj mu se to događa u Gradu?"
I onda me je stvarno iznenadio svojim sljedećim pitanjem:
"Čujte, a 'ko je uopće gradonačelnik?"
Prvo sam pomislio da se radi o retoričkom pitanju. Kao onom: kakve su profesionalne i moralne kvalifikacije tog čovjeka za obnašanje te dužnosti? Ili recimo onom: ovaj samo figurira potezan koncima nečijih krupnih interesa. Ali ne, pitanje je bilo doista doslovno. Potražio sam pogledom pomoć njegovog prijatelja, koji mu je cijelo vrijeme izlaganja povlađivao kimanjem glave. Bespomoćno je slegnuo ramenima: "Pojma nemam! Stvarno, tko nam je gradonačelnik?"
Od ove dvojice akademski obrazovanih (su)građana, vrsnih stručnjaka u svojoj struci, nikad ne bih očekivao takvo pitanje. To pitanje postalo mi je opsesivno. Postavljao sam ga sugrađanima koje svakodnevno susrećem u raznim prilikama. Pogotovo ako bi bili nečim nezadovoljni u gradu. Malo tko je znao tko je gradonačelnik. Gotovo nitko nije znao za postojanje samoborske vlade - Gradskog poglavarstva. I nekolicina koja je znala za to tijelo gradske uprave nije znala nabrojati sve članove. Jednako je i sa znanjem da postoji samoborski sabor – Gradsko vijeće. Gotovo nitko nije o tome ništa znao, iako oba tijela čine predstavnici pojedinih političkih stranaka prema broju dobivenih glasova na izborima. Dakle, predstavnici voljom naroda. Ali činjenica je i to, da je velik broj Samoboraca svojedobno apstinirao na lokalnim izborima.
Kažu da se zadovoljstvo naroda svojim upravama mjeri paradoksom: koliko su ljudi zadovoljniji svojim upravljačima, toliko manje znaju tko su oni. To mi je na neki način potvrdila jedna švicarska obitelj iz Luzerna koju sam ljetos upoznao na moru. Tata, mama i kći pojma nisu imali tko je predsjednik švicarske konfederacije. Što se toga tiče, mi smo glede političara na državnoj razini puno informiraniji. Očito je i zašto smo informiraniji. Ali, na lokalnom nivou, sudeći po nezainteresiranosti, kao da nam teče med i mlijeko. Ili je nešto drugo posrijedi – totalna apatija. Ma tu se ništa ne može, sve je pokvareno i iskorumpirano, oni će nam na kraju opet napraviti onako kako oni hoće. Zvuči li vam ta konstatacija od nekud poznata?
Upravo zbog toga tračak vedrine i optimizma, nasuprot turobnosti opće apatije i pesimizma, unio je protestni skup naših sugrađana u i oko Ulice Nikole Šubića Zrinskog. Dogodio se zbog agresije na kvalitetu življenja, pa i ugrožavanja njihovog zdravlja izgradnjom betonare i asfaltne baze u neposrednoj blizini njihovih kuća. Građanska reakcija, kakva je u takvim nenormalnim situacijama normalna kod naših europskih susjeda, kod nas je novost koja kao da je zbunila naše upravljače. Umjesto defetističkog pomirenja sa sudbinom, pojavili su se osvješćeni građani koji svojim primjerom pokazuju kako treba imati i volje i načina i sredstva obraniti svoja ugrožena prava. Čak i onda kad im to birokratska bešćutnost u funkciji beskompromisnog profiterstva, pod krinkom tobožnje zaštite radnih mjesta, svim sredstvima osporava. Gospođa Ljiljana Jenko svojevrsna je heroina ove samoborske priče "Nikola Šubić Zrinski". Kao predsjednica Mjesnog odbora Kardinal Franjo Kuharić svojim je angažmanom pokazala svim mjesnim odborima kakvu aktivnu ulogu ti odbori trebaju imati u zaštiti interesa sugrađana, očuvanju i poboljšanju kvalitete njihovog življenja. Naravno, pogođeni su je pljunuli insinuacijom da je plaćenica nečijeg interesa suprotnog njihovom. Navikli da sve kupuju, ne mogu vjerovati da netko nije kupljen.
Uostalom, zbunjeni su i upravljači. Kako se postaviti u toj situaciji?
A što se tiče moje ankete s pitanjem tko je naš gradonačelnik, ona nije ni stručno ni znanstveno izvedena. Pogreške su moguće, pa prema tome i drugačiji rezultat. Najbolje je da to sami provjerite i postavite sugrađanima u svojem okruženju pitanje: TKO JE GRADONAČELNIK SAMOBORA? I tko su gradonačelnikovi ljudi? U doslovnom smislu, ali i u širem značenju.
Naravno, prvo provjerite znadete li sami odgovor na ta pitanja.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)