Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE
Božiću neprikladna priča
Nemojmo maljati vraga na zid
O čemu pisati, a da bude prigodno božićnom izdanju ovih naših novina? Trebalo bi napisati nešto što bi zvučalo poput predivne stare austrijske pjesme koja se pjeva u cijelom, ne samo katoličkom svijetu - "Stille Nacht, heilige Nacht". Kao da sam je čuo gledajući prekrasne dvije divovske jelke na našem Tomislavovom trgu. Tko zna zašto, sjetio sam se vremena kad smo se u redakciji časopisa SAM svoj majstor (čiji sam bio osnivač i glavni urednik, a koji je izlazio u sklopu velike izdavačke kuće VJESNIK) dovijali kako imati okićeni bor uoči Božića. Veliko drvo za veliku redakcijsku dvoranu s visokim stropom nabavljali smo sa samoborskog područja, zahvaljujući našem vanjskom suradniku inženjeru Josipu Kumeričkom, našem Joži.
Naravno, bilo je dušebrižnika koji su me otkucali da imam okićeni bor u redakciji uoči Božića. Opravdao sam se da se radi o potrebnoj dekoraciji za snimanje naslovne strane novogodišnjeg broja. A novogodišnji broj je izlazio 25. prosinca. Poslije smo kitili bor svake godine uoči Božića bez problema. U tome su zdušno sudjelovali svi članovi redakcije i oni sa i oni bez članske iskaznice SK. Jednog Božića došla mi je u kuću kurirka po neki rukopis. Ispričala je svima u redakciji, ali i mnogima u kući Vjesnik što je vidjela: glavni urednik ima kod kuće bor! Do danas mi je ostalo nedokučivo da li mi je htjela naškoditi ili povećati moj ugled. Naime, nitko me nije pozvao na odgovornost, a mnogi kao da su me zbog toga susretali s većim poštovanjem. Među nama je postojala neka prešutno dogovorena zavjera.
Božić i Štefanje bili su radni dani, ali oni koji ne bi došli na posao nikad ne bi bili upisani u dnevnik izostanaka. Činilo se da suradnici rado dolaze na te dane u redakciju. Bili smo svojevrsna obitelj, a Božić je obiteljski praznik. Svatko bi donio nešto od kuće i svi bi se okupili oko bogatog stola. Naša sugrađanka, ekonomistica Mira Jazbinski, bila je u to vrijeme komercijalna direktorica poduzeća Informativno - revijalna izdanja u sklopu izdavačke kuće Vjesnik, očito visoko pozicionirana na hijerarskijskoj ljestvici. Znalo se da je vjernica i da nikad ne dolazi na posao na Božić. Nije bila zbog toga degradirana. Bila je poštivana i zbog visoke stručnosti i jednako visokih moralnih vrijednosti.
Onda je došlo toliko iščekivano vrijeme promjena. Pao je berlinski i rušili su se drugi zidovi. Redakcija SAM-a probila je led: bila je prva od izdanja kuće Vjesnik, koja je na naslovnoj strani čestitala Božić. Opet su me neki tužili i tražili da me se strogo kazni. Srećom, imao sam pametnog nadređenog, direktora informativno-revijalnih izdanja Božidara Radmana. Odgovorio je denuncijantima: "Ne dirajte ga, jer on nešto takvo sigurno ne bi napravio sam na svoju ruku. Netko i nešto stoji iza toga." Naravno, nitko nije stajao iza mene, barem ne zaštitnik u svjetovnom smislu tog pojma. Ubrzo nakon toga došlo je vrijeme kad smo u redakciji mogli slobodno kititi bor. Kitili smo ga samo sekretarica i ja. Druge to više nije zanimalo, jer to više nije bilo zabranjeno voće.
Iz tog vremena promjena sjećam se prekrasnih borova jednostavno okićenih u katedrali. Puna crkva ljudi na ponoćki. Hladno je. U prvim redovima visokodostojanstvenici kao u biblijskoj priči o sinu razmetnome i njihove prve dame u skupocjenim krznenim kaputima. I mnogobrojni prognanici oko njih, od koji su mnogi stigli samo s plastčnom vrećicom. Neki pak samo sa živom glavom. Tek danas shvaćam kako je to bilo znakovito predskazanje nekog novog vremena.
Vremenski nešto kasnije kao da sam i Jadranku Kosor viđao u krznenom kaputu, ali ne i sada u predizborno vrijeme. Ipak se treba paziti kakva se poruka šalje biračima. Iako se to ne može zaključiti po svemu što predsjednički kandidati ovih dana izgovaraju, u dubokom uvjerenju da baš to žele čuti birači kako bi dali svoj glas baš njima. Slušam tako na Radiju 101 izbor za osobu i izjavu godine. Pritom za ilustraciju puštaju originalne snimke izjava naših političara. Neodoljivio smiješno, pa se glasno smijem. Ali smijeh mi je sledio sin s primjedbom: "Tragično je koliko ima "štofa" za smijanje našim političarima."
Zapravo su nam VRIJEME DOŠAŠĆA i radost dolaska Božića pomutili predizbornim vremenom i strepnjom iščekivanja nekog drugog došašća: tko bi nam to mogao doći već idući mjesec na Pantovčak, ako se ima na umu tvrdnja našeg uvaženog žumberačkog župnika Vranešića da su pametni uvijek manjina. Ali, to je Božiću neprikladna priča. Stoga nemojmo maljati vraga na zid. Proslavimo sretno i u miru božićne blagdane, dočekajmo veselo Novu godinu, pa 2. siječnja svakako i trijezno glasajmo, kako bi se ova, Božiću neprikladna priča, okončala već u prvom krugu i ne bi pretvorila u noćnu moru.
P.S. Samobor je još na rubu Europe, ali možda nam već u ožujku nova 2005. počne donositi pomake.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)