Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Trnovit put iz otužne prošlosti u elitnu budućnost
Dolazi do promjene svijesti
Iskreno govoreći, nisam se nadao da će moja prva kolumna kod mojih dragih Žumberčana, ali i kod Samoboraca kojima je istinski stalo do ovog prelijepog dijela Hrvatske (Švicarska je lijepa kao Žumberak), izazvati toliko zbunjenosti. Sve se svelo gotovo na jedno jedino pitanje: kako u cijelom tom crnilu koje vlada posljednjih pedeset godina na Žumberku možeš govoriti o nekom optimizmu i dobitniku?
Kad bismo se držali prošlosti i sadašnjosti i jednog prosječnog znanja, jednom riječju kada bismo bili kratkovidni (kakvi često znaju biti odgovorni u javnom životu, da ne kažem političari), onda bi doista bio "črnogledec". No, čovjek danas ima mogućnosti puno toga naučiti iz svoje kuće, jer sredstva komunikacije nam omogućuju brzo dobivanje informacija, samo ih treba znati analizirati i sintetički složiti, a iza toga donijeti pametne i konkretne zaključke.
Na čemu temeljim svoj optimizam što se tiče Žumberka?
1. Dolazi do promjene svijesti, kako kod lokalnog stanovništva, tako i kod ozbiljnih i odgovornih političara. Vrijeme industrijalizacije i bijega u gradove je za nama. Ušli smo u vrijeme informatizacije, kada se već puno poslova i zanimanja može raditi iz svoje kuće u prirodi, a dobro su plaćeni, jer ipak za takve poslove treba znanja, a ne samo manualnog rada. Istraživanja su pokazala da takvim životom žive visokoobrazovani ljudi koji žele živjeti u što očuvanijoj prirodi, a da opet nisu predaleko od velikog grada gdje zadovoljavaju svoje kulturne, ali i potrošačke potrebe barem jednom tjedno (obično u noćnim satima kada nema gradskog prometnog kolapsa), a isto tako da im ni more nije predaleko. Žumberak svojom geografskom pozicijom ima upravo to, jer je okružen brzim prometnicama.
2. Globalno zatopljenje bitno utječe na bijeg iz velikih ekološki upropaštenih urbanih sredina u koje svakako spada Zagreb, a po svemu sudeći uskoro će mu se priključiti i Samobor.
3. Opća je nesigurnost u velikim gradovima zbog sve većeg kriminaliteta i urbanih opasnosti za mlade, gdje se nakon razbuktanog svjetskog terorizma razbuktava i lokalni terorizam i podzemni ratovi velegradskih bandi.
4. Nitko od nas prije nekoliko desetljeća nije mogao predvidjeti da će se ruralna područja tako rapidno smanjiti, odnosno upropastiti. Isto tako, nitko od nas sa stopostotnom sigurnošću ne može tvrditi što će se u idućim desetljećima događati, ali iz navedenih podataka može se predvidjeti nova migracija stanovništva. Prije se odlazilo iz sela u grad, a uskoro nas očekuje obrnuti migracijski proces.
Svi ovi procesi zahvatili su zapadnu Europu i već se nalaze pred Zagrebom, ako uzmemo, uvjetno, da je Ljubljana predgrađe Zagreba i Rijeke. Veseli me da je taj proces već dobrano zaživio i u Općini Žumberak, koja je sa svojim agilnim načelnikom postala mala Sveta Nedelja (sinonim uspješnosti otkada je izašla iz inertnog oklopa svog "big brothera"). S malo novca, ali puno entuzijazma već je podosta toga izgrađeno, a još više je u pripremi. Sve te aktivnosti su dovele do poželjnosti života u središnjem dijelu Žumberka. Zato ne čudi da su stanovnici istočnog dijela Žumberka, koji spada pod Grad Samobor, uvjereni da će ova financijski moćna lokalna samouprava prepoznati važnost komunalne izgradnje na tom dijelu Žumberka, te konačno nešto brzo i djelatno učiniti. Izgleda da se i ovaj puta potvrdila ona narodna: Boj ne bije svijetlo oružje, nego u junaka srce. Mali, ali srčani, preskočili su velike, moćne i iznad svega inertne.
Da bi koliko toliko razbucali tromu gradsku upravu, a još više inertnu i bezidejnu birokraciju kako u samom gradu, županiji, ali i na državnom nivou, preostali stanovnici župe sv. Ivana u Grabru su uz pomoć Mjesnog odbora Žumberak osnovali nevladinu udrugu pod nazivom Za razvoj sela i župe Grabar. Razlozi za većim angažmanom su im više nego opravdani, a navest ću samo neke. To je područje na kojem nije u trinaest godina asfaltiran doslovno niti jedan pedalj cesta, nije izgrađen niti milimetar vodovodne mreže, napon struje je kao prije četrdeset godina kada je izgrađena elektromreža, nema nijedne svjetiljke javne rasvjete, školska zgrada je u fazi potpunog raspadanja, a djeca već dvadesetak godina već u najranijoj školskoj dobi odlaze iz roditeljske kuće. I, na kraju, ono što je najtragičnije – od nekadašnjih 850 duša u trinaest sela ove župe danas ih je svega oko pedesetak.
Zašto onda uopće ulagati u takvo područje? Takvo pitanje, po meni, može postaviti samo krajnje opskurna osoba bez imalo vizije u skoru budućnost koja nam kuca na vrata. Zar nam i taj prelijepi dio naše zemlje moraju kupiti "bjelosvjetski lešinari" i pokazati nam kako smo na zdrave oči bili slijepi ne prepoznajući ovaj rezidencijalni dio Zagreba i Samobora za 21. stoljeće.
Zato sam optimist što se tiče budućnosti Žumberka. Pozitivni pomaci se vide i kod samih Žumberčana, a uskoro očekujem da će se i odgovornima "upaliti lampica", te će drukčijim očima gledati na ovaj biser drage nam Hrvatske. I Žumberku jednom mora krenuti!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)