Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Hrvatska u Europi kao Žumberak u Samoboru
Opet taj nesretni prosinac!
Naši vrli političari i njihovi medijski trabanti pripremaju svekoliku hrvatsku javnost da za nekoliko dana počinju sretni dani oko početka pregovora Republike Hrvatske i Europske unije. Sve se svodi na kakofoniju da je to jedini spas za Hrvatsku, a svaki koji bi se toj orkestriranoj obmani suprotstavio naziva se zaostalim i zatucanim euroskeptikom. Eto, neka mi bude dopušteno biti u svojim razmišljanjima zaostalim i nazadnim čovjekom, a sve na iskustvu naše svakodnevne analogije.
Dakle, opet je u pitanju za Hrvate i Hrvatsku taj nesretni mjesec prosinac, pun teških i teško preglednih magli u kojima se guske teško snalaze; bilo one starije ili ove novijeg vremena. Povijest nas uči da se 1918. godine pod utjecajem velikih europejaca na ovim prostorima stvorila neka mini "globalizirana" država mijenjajući u nepunih sedamdeset godina ambalažu, ali ne i sadržaj, stvarajući raznovrsne konflikte i tražeći bezbrojne žrtve. Što nam se sprema iza novih prosinačkih maglovitih globalističkih projekata nitko ne zna. Možemo tek na dosadašnjim iskustvima nagađati. Sjećamo se iz srednjoškolske lektire toga da je pokojni Fritz – Miroslav Krleža pred sedamdeset godina predvidio kako Europa Hrvatima sprema štrik oko vrata.
Pokušajmo na nekoliko primjera pokazati što je ta Europa, za čijim skutima toliko težimo, dala Hrvatima u svojoj povijesti. Dvije potpuno dehumanizirajuće ideologije - fašizam i boljševizam, dva svjetska rata koji su nam odnijeli stotine tisuća radno i intelektualno kreativne mladosti. U posljednje desetljeće, kupujući hrvatsko nacionalno bogatstvo od hrvatskih smutljivaca za bagatelu, isisali su ti "kroatofili" preko multinacionalnih banaka i poduzeća ovdašnji kapital, a za uzvrat prodaju nam svoju škartiranu robu.
Kada Hrvatska uđe u tu globaliziranu Europu sa svojim mini potencijalima, a na demokratskim načelima, izgubit će svoj identitet i sa svega nekoliko potpuno beznačajnih glasova u europskom mastodontskom parlamentu bit će kao danas Žumberak u sklopu Grada Samobora. Bez svojeg povijesnog, geografskog identiteta, bez svojeg kapitala, informatički zaostala, s razjurenim mladim intelektualnim potencijalom i sa svega nekoliko beznačajnih glasova u zakonodavnim europskim tijelima. Jer, sve ključne i glavne uloge već su odavna podijeljene velikima i moćnima. Nekako slično kao u našoj mini regiji, što se danas događa gospodarski, demografski i intelektualno iscrpljenom Žumberku u odnosu na bogato i bahato Poglavarstvo Grada Samobora. Od relativno velikog gradskog proračuna ne daje se za brži razvoj onih dijelova koji nemaju nikoga tko bi se zauzeo za male, napuštene i nerazvijene dijelove Grada. Jednom riječju, nema nikakve socijalne osjetljivosti u Gradskom poglavarstvu, isto kao što nema u velikoj i moćnoj Europi mjesta za male narode i mini državice. Daje im se onoliko koliko se prohtije velikima i moćnima. Ustvari, daje se neka crkavica kroz pristupne fondove, dok ih se ne namami u mišolovku, obećavajući im brda i doline. Nešto uspiju ugrabiti politički i medijski promotori ove globalističke propagandne mašinerije. Služeći se analogijom odnosa Žumberka i Grada Samobora nešto slično će se dogoditi i Hrvatskoj kada uđe u Europsku uniju, samo daleko pogubnije.
Prema svim dosadašnjim pokazateljima usuđujem se tvrditi da ova analogija ima jake argumente. Niti se Žumberak u skorašnje vrijeme ima nadati nekom velikom dobru od Grada Samobora i njegovih čelnika, niti se Hrvatska može nadati, gledajući globalno i dugoročno, ikakvom dobru od dekadentne "grobnice civilizacija" današnje i sutrašnje Europe. Da se razumijemo, Hrvatska će sigurno biti primljena u Europsku uniju, jer toj Europi trebaju hrvatski prometni koridori, očuvana pitka planinska voda, toplo more, sposobni ljudi i loši političari, pa čak i malo hrvatsko tržište. Nešto slično kao što današnjem Samoboru treba njegovo planinsko zaleđe – Žumberak i Samoborsko gorje. Volio bih da sam u krivu, ali, na žalost, svi pokazatelji daju naslutiti da sam u pravu, jer na globalističkom tržištu vladaju kruti zakoni interesa. Kada su u pitanju interesi velikih i moćnih onda se ne gleda što se nađe na putu. Gazi se i po mrtvima.
Živi bili pa vidjeli, a tko voli neka izvoli!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)