Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Žumberak pred velikom godišnjicom
Ne uđite u povijest kao krivci!
Povijest i arheologija, kao i mnoštvo drugih znanosti, mogu svakom naraštaju biti od neprocjenjive pomoći u razumijevanju sadašnjosti, ali još više orijentir za budućnost. Stara latinska poslovica uči: Historia est magistra vitae (Povijest je učiteljica života). Svaki pametan čovjek želi nešto naučiti. I današnji čovjek želi nešto naučiti iz prošlosti, da si olakša sadašnjost.
Upravo ova divna znanost govori nam o Žumberku kao području koje je već više od pet tisuća godina naseljeno ljudima s iznimno visokom kulturom življenja. Prebogata arheološka nalazišta u Budinjaku, Brateljima, Gornjoj Vasi, Starom Gradu, potvrđuju tezu da se na području Žumberka od samih početaka civiliziranog čovjekovog života na ovim područjima iznimno puno polagalo na kvalitetu življenja. Kako su pojedine kulture nastajale, pa nestajale da bi se ponovno rodile, vjerojatno će nam znanost vrlo brzo odgovoriti. S velikom sigurnošću možemo pretpostaviti, pa i tvrditi, da je jedan od glavnih uzroka bio rat, odnosno borba za ovaj životni prostor.
Povijest Srednjeg vijeka nam govori kako je područje Žumberka bilo 1498. godine poharano upadom turskih osvajača, koji su te godine prodrli sve do Ljubljane. Puno naroda je pobijeno ili odvedeno u tursko ropstvo, zemlja je ostala pusta i prazna. Tridesetak godina kasnije tadašnji posjednici žumberačkog područja godine 1530. naseljavaju iz tada već pokorenih hrvatskih zemalja kršćanski narod. Feudalci tom narodu kod doseljavanja ne nameću tada uobičajenu svoju, ali ni crkvenu, desetinu, pa se doseljenici, koje će kasnije povijest nazvati Uskocima, obavezuju na vojnu obavezu u obrani Hrvatske i Kranjske. Uskoci ulaze u povijest kao slobodnjaci, za razliku od obližnjih kmetova, i zato će se tijekom povijesti u tim gorštacima razviti specifični slobodarski duh, toliko netipičan za susjedno kmetsko stanovništvo da je kod tih susjeda izazivao ne malu zavist. Žumberački uskoci bili su i crkveno samostojeća zajednica unutar Katoličke crkve, baštineći grčke misaono-teološki-disciplinarne tradicije. Sve to je bilo uzrokom da su tijekom stoljeća žumberački Uskoci kroz razne institucije, bilo državne ili crkvene, razvili jedan specifičan način funkcioniranja koji je uvijek bio u službi narodu. Ne mali je doprinos žumberačkih Uskoka, ali i njihovih potomaka, u vojnom, kulturnom, društvenom, crkvenom i gospodarskom životu Hrvatske kroz gotovo pet stoljeća.
Žumberak je stoljećima živio svoj svakodnevni život sve do druge polovice 20. stoljeća, kada počinje jedno od najtužnijih razdoblja ovog prelijepog dijela Hrvatske. Odlukom tadašnjih vlasti Žumberku je dokinut njegov vjekovni identitet, podijeljen je na četiri općine, dvije države, prestalo se ulagati u osnovnu infrastrukturu, zatvarala su se radna mjesta, masovno je počelo uništavanje šuma i zatvaranje osnovnih škola; počelo se poticati masovno iseljavanje. Jednom riječju, nad Žumberkom su se nadvili tmurni i olovni oblaci beznađa.
Nažalost, danas smo tu gdje jesmo. Iskreno vjerujemo da će Žumberak od gubitnika postati veliki dobitnik. Da bi se taj pomak dogodio valja i ovako važne obljetnice Žumberka iskoristiti za što bržu svekoliku obnovu. Svatko mora po(d)nijeti svoj dio tereta. Bilo bi tužno i žalosno da za ovako važnu godišnjicu lokalna uprava ne asfaltira nekoliko kilometara cesta, nekoliko desetaka kuća ne pripoji na magistralni vodovod ili ne podijeli nekoliko povoljnih kredita za poticaj poljoprivrede i seoskog turizma.
Organizacijski odbor za obilježavanje 475. godišnjice opravdano očekuje od Poglavarstva Grada Samobora da bude daleko učinkovitije nego je bilo 1996. godine kada je Žumberak obilježavao 700. obljetnicu prvog pisanog spomena svog imena. Gospodo iz Poglavarstva, ali ne samo vi, nego i oni iz Županije, red bi vam bio da u ovoj jubilarnoj žumberačkoj godini kod izrade svog proračuna za 2005. godinu dio novca usmjerite i na svoje zapadne granice.
I ovaj puta postavlja se pitanje tko od odgovornih želi ući u povijest kao krivac da se Žumberku nije željelo ili htjelo učiniti ono što se moralo. Na koga će pasti povijesna odgovornost i ljaga? Sigurno je da će žumberački kroničar upisati njegovo puno ime i prezime. Gospodo, rukavica je bačena u ime svih onih Žumberčana koji su kroz dugu i časnu povijest dali svoj, često puta i krvavi, doprinos opstanku i razvitku naše drage domovine.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (3)