Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Vrijeme je za Godinu vjere
Provjetriti trome strukture
Cijela Crkva koja vjeruje da je rimski biskup apostolski nasljednik apostola Petra i da on u cijelom episkopatu predsjeda u ljubavi počet će 11. listopada 2012. godine s aktivnostima pod motom Godina vjere. Taj datum je izabran kao spomen na dan kada je veliki papa Ivan XXIII. prije 50 godina sazvao prvo zasjedanje II. Vatikanskog sabora. Papa Ivan XXIII., čovjek u visokim životnim godinama, velikog životnog iskustva, te dobar poznavatelj crkvenih (ne)prilika u ondašnjoj hijerarskoj Crkvi, ali i u vjerničkom mnoštvu, izrekao je poznatu sintagmu: "Otvorimo prozore Crkve da se malo prozrači!", što je simbolički značilo da neke stvari koje su se godinama gomilale, a nikako rješavale, treba početi mijenjati. Ogromni upravljački aparat Crkve, umrežen u mnoge kulturološke, ali i ovozemaljske interese postaje teška kočnica evangelizaciji svijeta. Zato i današnji Petrov nasljednik, rimski biskup Benedikt XVI., želi provjetriti tromu, arhaičnu i okoštalu crkvenu strukturu. Kako bi slikovito rekao Benedikt XVI.: "Crkvena lađa se nagnula i šuplja je te propušta vodu na sve strane!"
U ozračju početka Godine vjere, koja počinje početkom mjeseca listopada, pada i blagdan Praoca naše vjere Abrahama i njegove žene Sare, 9. listopada. Kao da je Božja providnost htjela da se ove godine ova dva datuma vremenski poklope. Što nam je ljepše nego uz početak Godine vjere promišljati o Praocu naše vjere Abrahamu, ocu triju monoteističkih vjera: judaizma, kršćanstva i islama. Iskreno se usuđujem nadati da će upravo Godina vjere mnoge istinske vjernike (ali i druge ljude dobre volje) potaknuti da uzmu u ruke Bibliju i pročitaju prvu knjigu, koja se u biblijskoj terminologiji naziva knjigom Postanka. U njoj će moći pročitati, ali i meditirati što znači susret u vjeri čovjeka i Boga. To je govor o vjeri, a ne o znanju i eksperimentalnoj spoznaji Boga. Abraham je čovjek pokreta u vjeri, nije vjerska sigurnost, nego traženje vjere, nije vjerska arogancija, nego poniznost. Abraham u očima istinskog tražitelja vjere nikada neće biti jamac tradicionalizma, dogmatizma i ritualizma. Upravo su to boljke današnje Crkve; prevelika oslonjenost na tradicionalizam (ona poznata, a tako varljiva sintagma o ogromnom postotku vjernika), tvrdoća i bježanje od ozbiljnih promišljanja o nekim izričajima vjere i svođenju komunikacije sa živim Bogom kroz ritualističke, fosilizirane i beživotne obrede s nimalo duha.
Božjom providnošću Grad Samobor unatrag zadnjih desesetak godina može se pohvaliti kao jedan od doista rijetkih gradova na cijeloj kugli zemaljskoj koji ima svetište Praoca naše vjere Abrahama. Nije to veliko i monumentalno zdanje, ali je znakovito. Uostalom, i Abraham nije gradio velebne bazilike kada je na brdu Moira (Sionu) bio odlučan u svojoj vjeri Bogu prinijeti svoju životnu žrtvu, sina Izaka. U skromnosti je veličina duha i vjere. Kad već govorimo o vjeri i Abrahamu, čudnovati bijahu putevi Gospodnji pa je naša hodočasnička grupa u Svetoj zemlji 2008. godine obišla u gradu Hebronu mjesto Mamra, gdje je Abraham imao susret s Trojedinim Bogom i mjesto Abrahamova groba.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)