Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Pokušajmo biti puni kršćanske nade
Upalili se alarmi
Koliko se god čovjek trudio da ne podlegne tolikim ružnim vijestima koje nam donose mediji, od nekih činjenica nikako ne može pobjeći. U ovo predbožićno vrijeme baš nas je "strefilo" nekoliko alarmantnih priopćenja. Hrvatskoj je na svjetskom tržištu kapitala pao rejting, što će reći da za ionako prezaduženu državu, ali i za pojedinca, svaki novi kredit postaje sve skuplji. Joše gore je onim ljudima, a njih je iz dana u dan sve više, koji su ostali bez posla, a time i bez materijalnih sredstava te im je na taj način uskraćeno pravo na redovito servisiranje svakodnevnih životnih potreba. Kruna svega je demografska slika koja nam govori da je u posljednih deset godina broj stanovnika Republike Hrvatske smanjen za 150 000 duša i da smo sve starija nacija. Svakom ozbiljnom čovjeku u Lijepoj našoj kojem je imalo stalo do boljitka ovdašnjih ljudi samo ove tri činjenice morale bi upaliti alarmnu svjećicu, bez obzira na to što demokratski čelnici ove države prodaju isprazne floskule da se ništa alarmantno ne događa. Možda njima ne, jer su ipak na dobro plaćenim pozicijama i za njihove svakodnevne potrebe uvijek će se iznaći neka lovica.
Dakle, u ovakvim egzistencijalno turbulentnim vremenima dolazi vrijeme Božićnih blagdana i dočekivanja vremena kada će se zatvoriti još jedna kalendarska godina. Budući da smo, barem statistički gledajući, još uvijek država s velikim postotkom kršćana, neizostavne će biti mnogobrojne božićne i još mnogobrojnije novogodišnje čestitke s izrazima da nam nova godina bude sretna i uspješna. Zar nije tako bilo i prošlih godina, a ono - sve gore i gore?! To ne znači da nadolazećih blagdana i praznika ne poželimo jedni drugima sve najbolje, ali uz iskrene želje možda bi doista moralo doći vrijeme konkretne akcije mijenjanja otužnog stanja. Doista sam uvjeren da nam nitko iz svjetskih političkih krugova, a kamoli iz moćnih novčanskih institucija, neće pomoći. Znači, ostajemo na relaciji mi sami jedni s drugima, a mi vjernici s istinskim odnosom, što će reći s vjerom Bogu živom.
Pred nas vjernike postavlja se ozbiljno i, u ovo blagdansko vrijeme, elementarno pitanje: što nam u svakodnevnom životu predstavlja vjera? Bez ikakve umišljenosti, a na temelju povijesnog egzaktnog iskustva, možemo tvrditi da je kršćanstvo iz svih velikih kriza posljednjih dvije tisuće godina izlazilo pročišćeno, s novom vizijom i novim rješenjima. Kako, kada i što će se iza ovog mraka dogoditi s ovom civilizacijom, pa time i s našim društvom, doista ne znam odgovoriti, a nisam ni toliki manipulator da bih nudio neke pitijske odgovore. Ali, kao kršćanin mogu tvrditi, pogotovo u ove božićne dane, kada se Božja ljubav toliko izlila nad čovječanstvom, da je i On želio osjetiti svu tegobu čovjeka. I ovaj puta ne mogu oteti se utiscima obilaska mjesta u kojem se rodio Bogočovjek, u krajnoj oskudici, u jednoj običnoj pastirskoj špiljici.
Pokušavam biti pun kršćanske nade, svjestan standarne kritike koji će mi biti upućena i slijeva i sdesna. Jedni će prigovoriti da se miješam u politiku, a drugi će prigovarati što Crkva nije kritičnija prema svemu ovome što se događa u našoj svakodnevici. Ne želim narkotizirati ni jedne ni druge, već stojim na tvrdnji da danas u Hrvatskoj nema ni lijevih ni desnih, nego da postoje samo prevareni.
U duhu istinske Božje ljubavi za svakog čovjeka želim svakoj duši blagoslovljen Božić i barem malo bolju novu godinu, pa makar svatko od nas bio godinu dana stariji.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)