Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Čovjek iz Krležine mape

Hrvatski Schindler

Nedavno izašla knjiga poznatog publicista Milana Gavrovića Čovjek iz Krležine mape u izdavačkoj kući Novi liber, biblioteka Sa zrnom soli, čiji osnivač je Slavko Goldstein, izavala je u hrvatskoj javnosti ne malo zanimanje.

Stara, ali vječna židovska poslovica kaže: "Tko spasi jedan ljudski život spasio je cijeli svijet". Zato postoji nagrada poznatog židovskog muzeja Yad Vashem naziva Pravednik među narodima za svakoga tko je spasio od sigurne smrti barem jedan život. Našoj javnosti poznat je film Schindlerova lista, u kojem njemački industrijalac spašava stotine Židova. Knjiga Čovjek iz Krležine mape govori nam o hrvatskom Shindleru, samo što je njegova životna priča na kraju Drugog svjetskog rata završila s metkom u potiljku negdje u mirogojskoj šumi.

Zašto pišem o ovoj knjizi? Naprosto iz obiteljskog sentimenta, jer radi se o životnoj drami brata mog djeda, poznatom zagrebačkom liječniku dr. Juri (Đuri) Vranešiću. Ali, to bi bila nebitna stvar za javnost. Ova knjiga iz prve ruke govori o mnogim događajima i osobama, ali još više o karakternim osobinama i njihovim devijacijama koje su obilježile 20. stoljeće hrvatske i zagrebačke javne scene.

Samoborskoj bih javnosti skrenuo pozornost da iz prve ruke (Krležine) saznaju zašto je brutalno likvidirana salonska hrvatska ljevica u Kerestincu i tko se borio da ih se oslobodi prije nego vlast preuzmu oni koji će ih ubiti. Gavrović u knjizi bilježi tko, gdje i kada je vodio tajne pregovore između partizana i njemačke vojske u ratnim godinama.

Donesen je spisak ljudi koji su bili smješteni u doktorovom sanatoriju na Zelengaju sve ratne godine, većinom progonjenih Židova, ali i pravoslavaca, masona i mnogih koji su bili osuđeni na deportaciju i likvidaciju, među kojima se ističu preostali hrvatski ljevičarski intelektualci koji nisu stradali u Kerestincu, na čelu s Miroslavom i Belom Krleža, Krstom Hegedušićem, Augustinčićem i nizom drugih koji su uživali trajnu zaštitu.

Kroz ovu knjigu trajno se može, kao kroz djela Dostojevskog, pratiti i moralni lik protagonista kojima je doktor Jure spašavao život, često izlažući svoj, trajno se sukobljavajući s tadašnjim vlastima. Ljudska mizantropija do najnižih granica kada je trebalo pomoći svojem dobročinitelju. Po svemu sudeći, dr. Vranešić je morao nestati s javne scene, jer je očito previše znao o mutnim igrama ratnih pobjednika, ali to ne opravdava moralnu bijedu spašenih da na suđenju svom dobročinitelju pogaze zadnju trunku svog ljudskog dostojanstva. Da tragedija bude veća, ti ljudi deformiranih moralnih vrijednosti poslije 1945. godine kao javni djelatnici odgajali su generacije naše inteligencije. I danas se mi čudimo što na ovim prostorima vlada toliko hipokrizije i licemjerstva.

U cijeloj toj drami posebno mjesto zauzima bard hrvatske intelektualne scene stric Fric s Gvozda. Ne može mu se poreći angažman kada je 1945. godine trebalo pomoći svojem dobročinitelju. Ali, kada je egzekucija izvršena nad dr. Vranešićem on je cijelu korespodenciju stavio u jednu od svojih brojnih mapa i dobro zaključao, da mu slučaj Vranešić ne uznemirava njegovu glembajevsku savijest. Nepobitna je činjenica da je kasnije angažirao dr. Krešu Vranešića, sina pokojnog dr. Jure, za osobnog liječnika i izvršitelja oporuke, ali u punih 30 godina nije odao tajnu nikad razjašnjene smrti svog dobročinitelja. Krleža, taj vječiti cinik i pošpotljivec, uvijek je imao materijala za svakog svog neistomišljenika opanjkati, ali o crnoj rupi svog života nije želio govoriti. Intrigantno!

Svakako će podaci iz ove knjige pomoći u potrazi za uzrocima i istinom o životnim usudima nekih istaknutih Žumberčana koji su nestali od 1941. do 1946. godine.

Ovo je božićni broj Glasnika pa svim čitateljima želim svako dobro, a iznad svega sam imao osjećaj minimalne zahvalnosti prema svima koji nam u životu učiniše bilo kakvo dobro. A posebno prema Novorođenom.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)