Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Roštiljadu kod Super Konzuma pokvarilo vrijeme

Žara je bilo, ali sunca nije!

Pomno pripremanu i dugo najavljivanu veliku PIK-ovu roštiljadu godine ipak je pokvarilo ćudljivo proljetno vrijeme. Iako su Super Konzum te subote, 29. travnja, pohodile tisuće Samoboraca i unatoč tome što je meso s roštilja mirisalo, ugođaj ipak nije bio potpun. Kiša koja je neprestano padala nije omela vrijedne organizatore, ali vedrog ugođaja koji redovito prati "roštiljade" ipak nije bilo.

No, organizatori se nisu dali smesti - svoje su odradili, a slične akcije najavljuju i ubuduće.

I.H.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Vatra uništila interijer jednog od najatraktivnijih samoborskih lokala

Požar progutao pizzeriju

U noći od 26. na 27. travnja izgorjela je pizzeria L'Ultima Guardia, jedan od najatraktivnijih samoborskih lokala, prepoznatljiv po morsko - mornarskom interijeru kojim je dominirao šank izgrađen u stilu starih ribarskih brodova, smješten na početku Langove ulice. Baš je u njemu požar i buknuo, a od unikatnog je djela, s iznimkom kormila, ostao samo gar. Izgorjelo je i jedrilje koje ga je natkriljavalo, a prostor pizzerije u koju je uloženo mnogo ljubavi njenog vlasnika Slavka Berića i brojni sati majstorskog rada, nestali su za nekoliko sati.

Prema nalazima istrage požar je počeo u prostoru šanka, a krivac je pronađen u neispravnom malom neonskom svjetlu koje ostaje gorjeti cijelu noć. Po tvrdnjama stručnjaka, to je već četvrti lokal koji je u posljednjih nekoliko godina izgorio iz istog razloga - neispravne neonske svjetiljke, uvijek istog tipa.

Sreća u nesreći je da su vatrogasci JVP požar ipak na vrijeme ugasili, jer se ne smije ni pomisliti što bi se dogodilo da je vatra zahvatila potkrovlje i krov - tada bi u opasnosti bile sve okolne zgrade i brojni lokali, od popularnog Nebija do Foto Maxa.

No, šteta je i ovako velika, iznosi oko 200.000 kuna, ali Slavko Berić ne očajava. Tvrdi da će se L'Ultima Guardija poput Feniksa dići iz pepela, a za sada će svojim stalnim gostima ponuditi prostor konobe u podrumu i terasu. Dolazi lijepo vrijeme, pa je za očekivati da će gostiju, a onih stalnih nije bilo malo, ipak biti. Jer, srećom, nije stradala ni peć za pizzu, pa se kroz oblake koji su se nadvili nad nesretnog vlasnika ipak nazire i tračak svjetla.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Samoborski vatrogasci 8 sati gasili požar iznad Ruda

Gorio Oštrc!

25. travnja gorjelo je povrh Ruda, točnije na Oštrcu. Kako u svom izvješću navodi zapovjednik JVP Samobor Mladen Žitković, radilo se je o prizemnom požaru šumske vegetacije, a gorjela je suha trava, grmlje, razni korovi, otpale suhe grane i truli panjevi.

Vatrogasci su na požarište stigli oko 12 sati i požar, koji se proširio na dijelove goleti na višim dijelovima Oštrca (750 metara nadmorske visine), gasili do 20 sati.

Transport ljudi i sredstava za gašenje požara bili su otežani zbog izuzetno strme konfiguracije terena i nepristupačnih dijelova brda Oštrc, ali su samoborski vatrogasci pokazali svoju psihofizičku spremnost i za ovakve ekstremne uvjete.

U gašenju požara sudjelovali su vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe grada Samobora, DVD-a Samobor, DVD-a Rude, DVD-a Bregana, DVD-a Galgovo, DVD-a Molvice i mještani okolnih sela koji su vršili transport vode za vatrogasce - ukupno šezdeset vatrogasaca i 15 građana.

Za sada nije utvrđen uzrok požara, ali se sumnja na spaljivanje trave i korova od strane neopreznih i neodgovornih mještana.

Stjepan Stanić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Na Samoborskoj cesti otvorena najveća pivnica u Hrvata

Medvedgrad u Podsusedu

Najveća pivnica u Hrvatskoj nalazi se na Samoborskoj cesti 217, u neposrednoj blizini Podsusedskog mosta, a otvorena je 27. travnja velikom feštom u pivničkom stilu.

Prije toga održana je konferencija za novinare na kojoj su o Pivnicama Medvedgrad govorili njen osnivač i direktor Ivo Nauković i njegova supruga Ljerka Nauković.

Medvedgrad je 1994. godine ušao u pivsku legendu otvorivši svoju prvu pivnicu u Savskoj 56 u Zagrebu koju još mnogi maglovito pamte, jer se pivo spravljalo pred očima konzumenata. Kad se promijenio vlasnik prostora, Medvedgrad krajem 2005. godine iseljava iz prostora u Savskoj.

Od tada su otvorili dvije pivnice u Zagrebu, a ova podsusedska lokacija treća je, ujedno i najveća, ali daleko od toga da bude i posljednja. Naime, po riječima Ive Naukovića, u pripremi je izrada svih pravilnika i dokumenata za organiziranje lanca pivnica Medvedgrad. Naročito su im interesantna industrijska područja po rubnim dijelovima grada, a u ovom trenutku traže adekvatne prostore u centru Zagreba, na području Vukovarske, Heinzlove i Radničke te na području industrijske zone Buzin.

Pivnice Medvedgrad razlikuju se od drugih po tome što njihova pivovara u Zaboku proizvodi svih pet vrsta piva koje možete piti jedino u njihovim pivnicama. To su svijetlo pivo Zlatni vrč, crno pivo Crna kraljica, tamno pivo Mrki medvjed, pšenično pivo Dva klasa i exstra jako pivo Grička vještica. Druge vrsta piva u Medvedgradu se ne toče! Svih pet vrsta piva rade se bez pasterizacije, filtracije, stabilizatora i konzervansa, a, po riječima direktora, ne kane ih ni u budućnosti distribuirati po trgovinama.

Pivnica osim svojih pet vrsta piva nudi i velik izbor jednostavnih pivničkih jela po pristupačnim cijenama. U Medvedgradu sami proizvode i kobasice, čvarkuše, kiflice, tijesto, "trgance"... Sve to možete naručiti i telefonom od kuće i bit će vam dostavljeno retro dostavnim vozilom koje je također proizvedeno u Medvedgradu.

- Cilj nam je da sačuvamo okuse našeg podneblja, koji su u odnosu na Europu iznimni, da ih kvalitetno pripremimo i ponudimo ljudima na što jednostavniji način po prihvatljivim cijenama. Ova pivnica može primiti 500 ljudi, a u par sati možemo potočiti nekoliko tisuća litara piva. Samoborska cesta oduvijek je bila puna obrtnika, a u blizini je i Samobor, gdje se uvijek cijenilo dobro pivo i kvalitetna hrana - rekao je Ivo Nauković i pozvao sve novinare da razgledaju prostor pivnice, koji je velikom dijelom sam i dizajnirao, a potom da kušaju hranu iz pivničke kuhinje.

Koliko je jaki brand Medvedgrad postao u ovih 12 godina rada, vidi se i po napomeni koja je dodana na kraju press materijala koje su dobili novinari:

"Napominjemo da Pivnice Medvedgrad nemaju nikakve veze s novootvorenom pivnicom na lokaciji u Savskoj 56. Ta pivnica je kopija Pivnica Medvedgrad! Zbog kopiranja naših zaštićenih znakova, dizajna, recepture i ostalog, cijeli je predmet predan odvjetniku i slijedit će daljnji pravni koraci."

Pametnome pivopiji sve je jasno.

N.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)

Tradicionalno primanje samoborskih učenika u Gradskoj vijećnici povodom Dana planeta Zemlje

Mladi znaju čemu služi srce

U Gradskoj vijećnici održano je 24. travnja tradicionalno primanje kod gradonačelnika učenika-ekologa samoborskih osnovnih i srednjih škola povodom obilježavanja Dana planete Zemlje.

Ovaj put na brojna pitanja ekološki svjesnih i savjesnih učenika umjesto spriječenog gradonačelnika odgovarali su Marica Jelenić i Damir Fabek koji je istaknuo da treba biti ekološki svjestan svih 365 dana u godini, a ne samo na Dan planeta.

A pitanja je bilo dosta i nisu bila laka pa je na velik broj njih obećan odgovor mailom, kad se obave konzultacije s nadležnim sektorima.

Učenike je tako zanimalo sve o izgradnji novog autobusnog kolodvora, o tome kada će se čistiti potok Velika Rakovica, kada će se izgraditi kolektor kod Doma umirovljenika, kada će se ukloniti asfaltna baza iz centra Samobora, kada će se kontejneri čistiti redovitije, kada će se dovršiti Ulica Josipa Jelačića, a kada kompleks Šmidhen, kada će noćne pijanke na Vugrinščaku zaslužiti policijsku ophodnju, kada će Livadićeva dobiti stupiće...

Bilo je i pitanja - prijedloga kao, na primjer, da se parkiranje na gradskom parkiralištu ne naplaćuje čime bi se potaknulo ljude da parkiraju tamo, a ne u strogom centru grada. Mlade je zanimalo i zašto Komunalac snijeg zimi jednostavno odgura u Gradnu, čime se prirodi nanosi velika šteta te zbog čega kućanstva koja sama razvrstavaju svoj otpad i sami ga voze u reciklažno dvorište, plaćaju istu visinu komunalne naknade.

Da ne misle samo o komunalnim problemima već i o higijeni uha i duha, mladi ekolozi dokazali su pitanjem o bučnosti noćnog kluba Tač u kojem se do ranih jutarnjih sati pušta turbo-folk. Ekologe je zanimalo i što će biti sa životinjskim vrstama u šumama kroz koje prolazi nova trasa obilaznice. No, o tome bi im više mogli reći pripadnici ljudske vrste iz Otruševca i Luga.

Skupom je moderirao Igor Vandekar, a kratkim se govorom svim nazočnima predstavio i Mirko Dumić, jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Ekološkog društva Samobor.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Na Žumberku otvoren zavičajni muzej

Žumberčani opet drugačiji

Očito ih nesklone okolnosti na to natjeraše, jer dok u drugim krajevima (tuzemnim i inozemnim) prvo "udaraju temelje infrastrukturi" pa onda "na solidnu materijalnu bazu nastave s nadgradnjom" – Žumberčani napušteni od svih, oslobođeni svega ovog drugoga, započeše s prvo spomenutim. Ako radi ničega drugoga, ono barem da im tragove ne zatru oni koji su godinama, desetljećima, pa i stoljećima upravo na tom tragu: kada ne mogu već zbrisati Žumberak sa zemljovida, onda barem žumberačko nastoje skinuti sa svih dnevnih redova, redovnih i izvanrednih sjednica. Kako bijaše u monarhiji, tako u komunističkoj pa, na žalost, eto, i sada u demokraciji "na hrvatski način". Kamen da proplače. Kamen!

Drugi, drugdje, prvo grade ceste, u asfalt odijevaju makadamske kilometre, rastežu električne kablove uzduž i poprijeko, polažu tisuće kilometara vodovodne, plinske i kanalizacijske mreže, pa obrtničke radionice, pa industriju, trgovine, vrtiće, škole, pa tek onda vile s bazenima, katedrale i parkove s vodoskocima... U Parku prirode Žumberak, po vrijednosti i ljepoti jedinstvenom u Europi, čine naopako. Prvo grade sela i kapele pa onda, ni manje ni više nego - muzej! Taktika je ovdje nelogična, ali sustavna: da bi se izbjeglo graditi ono prvo pa potom drugo - prvo se čini i učini sve da se prvo rasele mještani, opuste sela, zapuste škole, uruše bajte – pa se jednostavno elegantno brišu potrebe za ulaganjima u ceste, struju, vodu... Pa još muzej! Dajte, molim vas.

Međutim, zlogukima i zloudima unatoč, ono malo ljudi preostalo podiže 24. travnja 2006. godine Žumberački uskočki muzej u seocu ljupkog imena Stojdraga, na sam Uskrs (po julijevskom), u Tominu nedjelju (po gregorijanskom), o blagdanu svetog Jurja, zaštitnika župe i župljana. Dok u ne baš tako dalekom svijetu (dostatno je mjeriti desetcima kilometara) o takvoj zgodi okupi se sva sila političke kreme i financijskih meš(e)tara, nižu se govori "mi smo, mi ćemo", blistaju limuzine, broj nazočnih udvostručuje broj tjelohranitelja, lete u zrak milijunski vatrometi, ovdje na vjetrometini otvara se muzej u okružju dobrog duha mira i ponovnog poziva na suživot s moćnicima s druge strane ograde.

Spomenutoga nadnevka, dakle, vjerni Žumberčani i brojni prijatelji Žumberka – prvo, što je od vajkada ovdje red, proslaviše svetom liturgijom Svevišnjega u kapelici spomenutog zaštitnika. Prevoditelj bijaše protoprezbiter žumberački, Željko Pajalić, a uz oltar mu se pridružiše, među ostalim svećenicima i bogoslovima, dr. Zvonimir Kurečić, prebendar prvostolnog zagrebačkog kaptola, vlč. Stjepan Ivanušić, o. Petar Repčen te domaći župnik, vlč. Mile Vranešić.

Dostojanstvenu liturgiju po grčkom obredu uljepšaše skladnim pjevanjem Žumberčanke i Žumberčani te KUD Žumberčani iz Zagreba. Eto, meni na rimsku misu naviklom, uz odmjerenu homiliju usmjerenu Uskrslome, Tominoj, više nelakovjernosti nego nevjernosti, zatim mučeniku Jurju, zape meni za uho kako se u kanonu rimskog obreda spominje papa i mjesni biskup jednom, a ovdje, čini mi se da se tijekom liturgije barem pet puta čula molitva za Benedikta XVI. i biskupa Josipa. Nakon liturgije obavljen je i tradicionalni blagoslov polja, na sve četiri strane svijeta - možda, ako je prozor bio otvoren, koja posvećena kapljica uletjela i u Gradsku vijećnicu.

Nakon mise u skromnoj svečanosti i nakon dvije otpjevane himne, Lijepoj našoj i Lijepom Žumberku, dogradonačelnica Grada Samobora Marica Jelenić otvorila je vrata Žumberačkom uskočkom muzeju.

Ispunjen vrijednostima koje uspješe skupiti i spasiti od kulturocida (hrvatski rečeno bezumnog lopovluka) velečasni Mile i Danijel Vranešić, djelatnici Samoborskoga muzeja i suradnici stvoriše muzej koji bi trebao postati pohodište mnogima, ponajprije učenicima osnovnih i srednjih škola koji godinama na maturalcima tako revno posjećuju daleke nacionalne parkove, od Paklenice do Risnjaka, a ovaj svoj, na pragu, u širokom luku zaobilaze. Evo, uz sve drugo ovdje privlačno, možda muzej postane poticaj da se u školske godišnje planove i programe nastave u prirodi upišu napokon i obvezni posjeti Stojdragi. Bože moj, pa zar tolikima baš ništa ne znači da se ovdje obitavalo i uživalo još u rimsko doba. (Ovdje ne računam šljam koji je pokrao prastare šljemove i dr.)

Nakon svega spomenutog, petstotinjak duša (ako sam se prevario za koju stotinu, onda je zasigurno na više) uz pivo i žarko slasnu žumberačku janjetinu zasladiše radost događaju. Istinabog, ne sjedeći u skupocjenim bijelim foteljama, ali u okruženju raskošne bjeline žumberačkih rascvjetalih krošnji.

Uzalud sam uvečer iskao na tv kanalima barem riječcu o ovome, uzalud sam sutradan listao dnevnike: o spomenutom niti spomena. Zar muzej na Žumberku ne ide u red općehrvatskih kulturnih zbivanja? Zar ne bi bilo umjesno ovamo dovesti samoborske goste iz Italije i Mađarske koji ionako tih dana bijahu u Samoboru? Što još učiniti da se, dok je još vremena (a ono istječe), shvati da je Žumberak nezaobilazna vrijednost na vratima hrvatske metropole?

Naši su političari vidjeli i većih i bogatijih muzeja u Parizu, Beču, Pešti, Rimu, a mnogi imaju i svoje privatne muzejske kolekcije. Osim toga, u bijelom svijetu su bijele fotelje i gastronomska ponuda da vam pamet stane!

Joža Prudeus

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)