Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Kasna košnja na Trtnicama 2021.

Prestankom košnje zamalo su se šume spojile

Početkom kolovoza skromno se i s teškoćama, zbog jake suše, opet zazelenjelo nešto mlade trave na Trtnicama. To je predjel u našem gorju između Pustike ponad Slanog Dola i prvog uspona na Veliki Lovnik, preko Malog Lovnika do Črlenke. Radi se zapravo o uskom hrptu koji dijeli dolinu Breganice od Slapnice, po jugu okrenutoj strani obrasloj hrastovom šumom ponad Slapnice, čijem su širenju uvelike doprinijele šojke (no, o tome drugom prilikom), a sjeveru okrenuta vrlo strma strana iznad Breganice obrasla je bukovom šumom. Ima tu i nekoliko desetaka prastarih bukovih stabala, koja svojim promjerom od cca 80 – 90 cm svjedoče o svojoj dugovječnosti, usuđujemo se reći oko 120 do 140 godina. U neposrednoj blizini je i nalazište Blagajeva likovca, a nad Breganicu se gotovo ruše pećine Zelengrada. Hrbat se vjekovima kosio te se južna i sjeverna strana svojom šumom nisu uspjele spojiti. Nešto malo se pozubljalo u Slapnicu, a sijeno za Slani Dol se iznosilo umotano u plahte na glavama vrijednih Slanodolki. Doma su ih prevezle volovske zaprege, s koraka na korak: ajs!

Posljednjih 15 – 20 godina i tu se prestalo kositi, kao i drugdje. Promet, međutim, nije zastao. Došli su teški traktori, šuma se sjekla, trupci se kalali (tada još bez kalača), ogrjevno drvo se izvozilo i još se izvozi. Cijela je površina u posjedu mnogobrojnih vlasnika.

Da se još čekalo, Trtnice bi bile tek šumski predjel bez izuzetno bogatog cvjetnog pokrivača, što je bila jedna od podloga, uz druge gorske livade, obrazloženju uz zakon o proglašenju Žumberka i Samoborskog gorja parkom prirode.

Naravno da je bogata paša oduvijek privlačila divljač te se često pažljivom promatraču pružila i prilika ugledati srne na paši. Danas se ta slika donekle promijenila, jer su se razmnožile divlje svinje, daleko iznad svih stručnih proračuna i predviđanja. Pojavljuje se i jelen, zabilježen je i čagalj, zapisana je i divlja mačka.

Prestanak košnje na neko vrijeme je zaprijetio navedenim prilikama te se rub šume polako i sve brže počeo podizati na obje strane i već bi bile spojene da se, nakon dozvole vlasnika zemlje, u stručnom dogovoru Javne ustanove s lovcima nije prišlo košnji, odnosno malčiranju.

Zašto smo to nazvali "kasna košnja"? Razlog je jasan i jednostavan, budući da se košnjom između Aninova i Velike maše omogućava jednogodišnjim biljkama da procvatu i da im sjeme dozrije, što radi održavanja i bogaćenja biološke raznolikosti raduje zaštitare, a mlada trava i paša tijekom rujna uklapa se u paletu stručnog lovnog gospodarenja s divljači i njenog staništa.

Ove godine dogovor o kasnoj košnji "pao je" na proslavi 21. rođendana našeg Parka prirode, a zahvala je bila obilježena domjenkom za vlasnike zemlje u Slanom Dolu početkom rujna.

Neka se održi ovakva suradnja!

Željko Štahan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)