Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Franjo Petreković, direktor predstavništva Iscara, poznatog svjetskog proizvođača reznih alata, nema razumijevanja za naš nerad, nebrigu i šlampavost

Red asfalta, red graba, red kocke, red blata...

Ne zna se čime bi se Samoborci više željeli podičiti - svojom poviješću, tradicijom, ambijentalnim vrijednostima ili pak poduzetničkim duhom koji ih navodno krasi. Istini za volju, ugled Samobora na svim područjima pomalo vene, ponajviše zaslugom nesposobnih garnitura koje se smjenjuju na njegovom čelu, raubajući njegov teško stečeni status u koji je uložen golem trud i kreativni napor naših vrijednih prethodnika.

Samobor je godinama i prije "demokratskih promjena" važio za sredinu naklonjenu poduzetnicima. U okviru važećih zakona i normi stvoreno je okružje koje je privlačilo obrtnike i male poduzetnike i kao takav je služio za primjer i drugim ambicioznim sredinama. No, daleko su ta vremena i, da skratimo ovaj žalosni uvod, "prešišali" su nas oni za koje smo još prije dvadesetak godina bili uzor kojem se teži i o kojem se sanja. Samoborska "poduzetnička zona", u i oko koje ima svega samo ne poduzetnika, svjedoči o tome.

No, ima poduzetnika, iako u sve manjem broju, koji iz sve nejasnijih razloga u Samobor dolaze investirati, tu otvarati pogone ili predstavništva uglednih poduzeća. Jedan od razloga često je i onaj poslovno teško objašnjiv i neracionalan - lokalpatrotske pobude.

Slučaj diplomiranog inženjera strojarstva Franje Petrekovića jedan je od tih. Taj u svijetu cijenjeni stručnjak i naš sugrađanin prošao je dugačak profesionalni put, da bi se, evo, na kraju, kao direktor jedne velike svjetske firme skrasio u Samoboru. Radi se o predstavništvu Iscara, jednog od najvećih svjetskih proizvođača alata za strojnu obradu metala. U Hrvatskoj djeluje od 1995. godine, a na lokaciji u Ulici Josipa Jelačića u Samoboru od 2000. godine. Zgrada, koja više nalikuje na veleposlanstvo neke manje države nego na predstavništvo nekog poduzeća, reprezentativno je zdanje koje priliči veličini i snazi tvrtke koja je u njoj smještena. Stečeni status valja pokazati i dokazati i brigom za djelatnike, ali i za okruženje u kojem je zgrada smještena, pa je tako među 15 zaposlenih, većinom visokoobrazovanih djelatnika, svoje mjesto pronašao i domar koji brine o zdanju i njegovom okolišu. U ovo se vrijeme ne može vidjeti brižno njegovan vrt i travnjak, ali nam je Franjo Petreković pokazao lipe zasađene uz ogradu, koje bi u ljetnim mjesecima trebale stvarati ugodan hlad. Prilaz zgradi popločan je kockama, a u dvorištu se viju tri zastave: državna, Grada Samobora i ona Iscarova.

Sada dolazimo do problema koji Franju Petrekovića, uspješnog poslovnog čovjeka, muči već duže vrijeme. Uredivši zgradu u skladu sa svjetskim standardima, pobrinuvši se za prilaz do ulice, ponudivši suradnju na uređenju prostora i susjedima, poveća je površina pločnika u neposrednom susjedstvu ostala neasfaltirana. Onak kak to već pri nama izgleda: red asfalta, red kocke, pa pesak s grabama, pa opet malo asfalta.

- Došli smo tu, na rub države, na rub grada, na rub sela i na rub šume, nema u blizini ni kafića za kavu popit, skupo smo platili ovo zemljište, imali smo problema sa slabim izvođačima kojima smo dali posao i podigli zdanje koje po noći izgleda kao hotel, a ovaj grad nema snage za asfaltirati 70 - 80 kvadrata svojeg javnog prostora. To jednostavno ne mogu shvatiti - ogorčen je Petreković.

Interesnatno je da se na toj strani Ulice Josipa Jelačića svojedobno asfaltirao nogostup, ali je dio o kojem je riječ jednostavno - preskočen. Urgirao je tada Petreković u Gradu tražeći da se, dok su strojevi još na gradilištu, asfaltira i taj komad, ali, pogađate već - uzalud! Podsjeća i na činjenicu da je do svake samoborske kleti doveden asfalt i sprovedena voda, a evo, na kilometar od centra grada građani hodaju po mlakama i blatu.

Tako sada putnici koji izlaze iz autobusa na obližnjem ugibalištu ili majke s djecom u kolicima na tom mjestu, ne žele li gacati po blatu i jamama s vodom, moraju hodati po kolniku. Upravo nam se taj prizor ukazao prilikom fotografiranja ovog graditeljskog apsurda. Gospođa s djetetom u kolicima živim je primjerom posvjedočila da maštovitosti graditelja nema granica.

- Vjerujte, mogao sam firmu otvoriti bilo gdje, od Varaždina do Svete Nedelje, ali kao da me je vrag tjerao u Samobor! Mislio sam, tu sam rođen, bit će mi lakše... No, poslovnih planova za širenje i nove projekte imam još, ali, vjerujte, čim dalje od tuda - ogorčeno je završio Franjo Petreković i ušao u zgradu ispred koje se, kao što smo već napomenuli, vije i zastava ovog grada koji ne mari za svoje građane i poduzetnike.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

Gradsko poglavarstvo dalo je negativno mišljenje za izgradnju "zamjenske građevine" - višestambene zgrade u Mirnovečkoj ulici

Mamutica među obiteljskim kućama

U prošlom smo broju Glasnika pisali o pokušajima izgradnje višestambenih objekata na području Giznika, na kojem dominiraju obiteljske kuće, u kojima je, kako navode potpisnici peticije protiv takve gradnje, njih 250, "čovjek stopljen s prirodom u svom vrtu, voćnjaku, cvjetnjaku, vinogradu...". Napomenuli smo da je počela svojevrsna "utrka s vremenom", budući da je potencijalnim investitorima jasno da će Grad Samobor novim GUP-om definirati zaštitu prostornih vrijednosti, a status "velikog grada" gradskoj će upravi u ruke dati sve moguće instrumente za provođenje takve zaštite. Tako barem tvrdi aktualni gradonačelnik Filipec.

No, sadašnji GUP, prema kojem se stanje i uvjeti gradnje mogu opisati kao "može, ali i ne mora" i potencijalni investitori svoje komercijalne objekte - stanove za tržište pokušavaju ugurati među obiteljske zgrade računajući na benevolentnost onih koji procjenjuju je li nešto u "skladu s okolinom" ili nije.

Nadležno gradsko povjerenstvo koje sugerira stavove na temelju kojih Gradsko poglavarstvo daje svoja "mišljenja" u postupku izdavanja lokacijskih dozvola radi "100 na sat". Jedan od posljednjih "slučajeva" koje je imalo na dnevnom redu bilo je i izdavanje mišljenja potrebnog za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju višestambene građevine u Samoboru, u Mirnovečkoj 24. Radi se o takozvanoj "zamjenskoj građevini", koja bi trebala niknuti na mjestu stare obiteljske kuće. Investitor spomenutog objekta je poduzeće Anindol Samobor d.o.o., a idejno je rješenje izradio Darh 2 d.o.o. iz Samobora. Inače, kao vlasnice katastarskih čestica na kojima bi trebala biti izgrađena spomenuta "zamjenska građevina", upisane su Danica i Vesnica Farkaš te Jasna Gluščić. Izvor je internetski Pregled zemljišnih knjiga Ministarstva pravosuđa na dan 17. siječnja 2006. godine.

Na tom je mjestu predviđena izgradnja višestambene zgrade s deset stanova - 6 dvosobnih i 4 trosobna.

Na parceli su predviđena četiri parkirna mjesta uz Mirnovečku cestu, te dva mjesta u sjeveroistočnom dijelu dvorišta, a u prizemlju se nalaze 4 garaže. Koliko stanova, toliko parkirnih mjesta, što se ponavlja iz zahtjeva u zahtjev i očito se radi o koncepciji gradnje (stanovanja i standarda života) koja predviđa jedan automobil po obitelji. Eventualni višak prebacuje se na javne prometnice i postaje problem grada i ostalih građana.

Gradsko poglavarstvo dalo je negativno mišljenje na ovaj zahtjev, jer se "predmetnim rješenjem predlaže zamjenska građevina koja svojom dimenzijom nije usklađena s okolnim objektima, a što je za predmetnu zonu propisano člankom 56. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Samobora".

Robert Škiljan

Investitor višestambenog objekta na Stražniku smanjio apetite

Zgrada na Stražniku "skraćena" za kat

U rujnu prošle godine pisali smo o nakanama investitora ETI inženjeringa d.o.o. iz Zaboka da na Stražniku, u nizu obiteljskih kuća, na početku ulice koja vodi prema Vrhovčaku, na rubu šume, izgradi stambenu zgradu s više od 10 stanova. Grad je dao negativno mišljenje, a investitor je idejno rješenje modificirao i zgradu smanjio za jedan kat. Umjesto desetak, bit će izgrađeno 5 stanova, s 8 parkirališnih mjesta. Radi li se o napretku procijenite sami, a mi smo mišljenja da ni takvoj zgradi, kao i bilo kakvom višestambenom objektu tamo nije mjesto.

No, ukusi su jedno, a novci nekaj čist drugo.

R.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)