Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Frizerka Ivančica Medved prijevarom izbačena iz poslovnog prostora

Nikud bez odvjetnika!

Nemalo su se začudili Samoborci kad su u četvrtak, 28. travnja, vidjeli čak tri policajca ispred Frizerskog salona Ivančica na Trgu kralja Tomislava 14 u Samoboru, a još dvojicu njihovih kolega u malenom salonu.

Naravno, pomislili smo i mi da se radi o provali, krađi ili nekom drugom, za današnje prilike, uobičajenom nedjelu. Kao stalna mušterija, pohitala sam u salon da vidim što se događa, jer prije mjesec dana vlasnica salona bila je pokradena, pa sam pomislila da je policija možda ovaj put ulovila krivce na djelu.

No, kako sam ušla, tako sam ubrzo i izašla. Jedna od gospođa, vjerojatno sutkinja, izvijestila me da moram van, jer je u tijeku zasjedanje suda, a kad sam zatražila da vidim (novinar u meni ne spava) po čemu se to zna, naredila je policajcu da uzme moje podatke i rekla mi da je u tijeku prisilno iseljenje.

U međuvremenu se pred salonom okupilo još nekoliko kolega iz lokalnih tiskovina, kojima policija ne samo da je zabranila ulazak u salon, već im je zabranila i fotografiranje na cesti. Tako smo sjeli na kavu u susjedni kafić i promatrali što se događa (to nam nisu zabranili).

Za susjednim je stolom sjedio vlasnik lokala (čija je odvjetnica bila u salonu), a koji je sudskim putem zatražio iseljenje iz lokala.

Poznata samoborska frizerka, zajedno sa svojim pomoćnicama iznosila je inventar na cestu, a niti njenom mužu, koji je htio pomoći nositi stvari, nije dozvoljeno da uđe u salon.

U razgovoru s Ivančicom Medved, kasnije smo saznali da je u tom prostoru 26 godina obavljala zajedničku djelatnost u kompanjonstvu s brijačem Ivanom Beljakom, koji je prije godinu dana otišao u mirovinu, a nakon toga je djelatnost nastavila obavljati sama. Kad je prije 27 godina ušla u kompanjonstvo s Beljakom, ugovor o najmu prostora s Gradom glasio je na njegovo ime i to nisu mijenjali, ali su sve račune zajednički podmirivali. Osim toga, uložila je prilična sredstva u uređenje tog prostora i za priključke koji su tada bili isključeni, a za to ima i račune. Znala je, kaže ona, da je ovaj prostor u povratu vlasniku, pa se čak interesirala da ga kupi, ali je od Beljaka saznala da vlasnik nije za to zainteresiran i da želi preuzeti prostor. U razgovoru s vlasnikom prošle godine je rekla da je spremna izaći iz prostora, ali da želi povrat uloženih sredstava. Vlasnik joj je odgovorio da može sve uzeti, pa i pločice i pod, ali da joj on neće ništa platiti. Odlaskom Beljaka u mirovinu, ona je nastavila sama plaćati cijeli iznos najamnine vlasniku i čekala je da joj dođe neki prijedlog vlasnika ili eventualno sudski poziv za iseljenje. Međutim, godinu dana nitko se nije javljao, a ona je pokušala unajmiti novi prostor od Grada, što nije uspjela, jer niti tamo Grad nema riješene imovinsko - pravne odnose.

Dva dana ranije, u utorak 26. travnja, vlasnik prostora ju je usmeno izvijestio neka se pakira, jer će biti sudski iseljena u četvrtak u 10 sati. Na sudu je saznala da je to istina. Njen odvjetnik sutradan je uložio prigovor i zamolbu da se deložacija odgodi, uz obrazloženje cijelog slučaja, a rečeno je da po odgovor dođe na sam dan deložacije, u četvrtak u 8,30. Očekivala je da će dobiti makar mjesec dana da se snađe za novi prostor, no sutkinja je zamolbu odbila i u 10 sati je deložacija započela. Odvjetnik Ivančice Medved nije mogao u tom roku stići, a ona nije ničim onemogućila iseljenje jer je, kaže sada, mislila da će svoje pravo moći kasnije dokazati.

Naknadno je kod odvjetnika u Zagrebu saznala da je rješenje na osnovu kojeg je deložacija napravljena poništeno i da se o predmetnoj nekretnini vodi upravni spor, te da nije morala izaći iz poslovnog prostora koji je koristila, no sada je, kaže odvjetnik, kasno.

U pomoć su Ivančici Medved priskočili susjedi, pa je u najam već nakon nekoliko dana uzela poslovni prostor u susjedstvu, u Stražničkoj ulici. No, hoće li uspjeti doći do svog novca uloženog u uređenje lokala - ne zna. Naime, saznala je da je Ivan Beljak bez njene suglasnosti, dok su još imali zajednički obrt, potpisao da će se iseliti iz tog prostora i da nema nikakvih potraživanja(???), a Ivančica se kao suvlasnica obrta i ne spominje.

Apsurd je da se niti u nalogu za prisilno iseljenje ne spominje Ivančica Medved, već Ivan Beljak i njegove stvari. Beljak je također, uz kavu promatrao kako mu iseljavaju bivšu kompanjonku, a Ivančica Medved kaže da joj je najveća greška što se dala prevariti od bivšeg kompanjona i što uz nju nije bio odvjetnik, koji bi znao sa svojim kolegama ravnopravno komunicirati, pa do ovakvog iseljenja ne bi došlo.

Diana Koller

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)

Počela gradnja sportske dvorane kod srednjih škola

Položen kamen temeljac

Na gradilištu iza srednjoškolskog centra okupilo se 4. travnja pedesetak uzvanika, četrdesetak učenika i nekoliko novinarskih i TV-ekipa. Povod je bio polaganje kamena - temeljca za buduću zgradu školske sportske dvorane. Na prostoru gradilišta okupili su se, uz ravnatelje dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola Grada Samobora i Zagrebačke županije, i visoki gosti: župan Stjepan Kožić, predsjednica Županijske skupštine Palma Klun Posavec, zamjenici župana Josip Jambrač i Mirjana Mataušić – Biša, gradonačelnik Samobora Žarko Adamek, dogradonačelnici Željko Koščica i Marko Amić, predsjednik Gradskog vijeća Marijan Pehar, te cijeli niz članova gradske uprave i Poglavarstva Samobora i čelnika i predstavnika općina i gradova Zagrebačke županije. Uočljiv je bio izostanak predstavnika Katoličke crkve, pogotovo ako se zna da se dijelio blagoslov i za daleko manje značajna otvorenja i prigode.

Svečanost je otvorio ravnatelj Srednje strukovne škole, Davor Škiljan, koji je u nekoliko protokolarnih rečenica ocrtao važnost nove sportske dvorane za samoborske školarce.

Gradonačelnik Žarko Adamek prisutne je podsjetio na proteklo vrijeme u kojem je ideja o izgradnji sportske dvorane polako dobijala obrise i u koju su svoje zasluge ugradili brojni pojedinci i udruge.

Župan Stjepan Kožić izrazio je zadovoljstvo početkom radova na dvorani i podsjetio da je ona jedna u nizu sportskih školskih objekata na području Zagrebačke županije kojima se želi mladim naraštajima osigurati kvalitetno obrazovanje, za što su potrebni i kvalitetni prostorni uvjeti. Tako su već izgrađene srednje škole u Zaprešiću, Dugom Selu, te osnovne u Pušći i Rugvici, a Samoborce će zanimati da je u planu dogradnja osnovne škole u Rakitju, kao i dogradnja zgrade srednjih škola u Samoboru. - Zajednički cilj nam treba biti da mladi sportaši i dalje postižu vrijedne rezultate, a vi u Samoboru možete se podičiti onima europskog i svjetskog ranga - rekao je župan Stjepan Kožić, koji je potom zajedno s gradonačelnikom Adamekom ubacio u temelj objekta tubus od inoxa s porukom za arheologe budućnosti. Nakon što su tubus zajednički zalili s nekoliko lopata friškog betona, zaputili su se na domjenak u prostorije srednjih škola.

Nenad Kobasić

Željko Novoselić tvrdi da se sportska dvorana gradi na zemlji koja pripada njemu

GOMBANJE SA ZEMLJOM

Nisu svi bili dobrodošli na polaganje kamena temeljca nove školske sportske dvorane. Željko Novoselić cijelu je ceremoniju promatrao izdaleka, preko visoke zelene građevinske ograde podignute odmah uz njegovu okućnicu. U rukama je na visokom štapu držao natpis - OTIMAČI ZEMLJE. Njemu i njegovoj obitelji izdana je privremena mjera zabrane ulaska na šest tisuća kvadratnih metara zemljišta, za koje on i njegov odvjetnik tvrde da je u povratu i da ne postoji nikakvo zakonsko pravo da se tu gradi. Željka Novoselića i njegovog odvjetnika sreli smo u devet ujutro, dva sata prije ceremonije polaganja kamena temeljca, ispred glavnog ulaza na gradilište gdje su došli prisustvovati još jednom kuriozitetu u ovoj priči – dizanju i odvoženju traktora. Naime, 26. ožujka, u vrijeme dok je traktorom tanjurao spornu zemlju, radnici su visokom građevinskom ogradom zatvorili vrata što vode u dvorište kuće Novoselića i postavili vrata na ulaz u gradilište, te mu tako potpuno onemogućili izlazak s njive. Nakon što su mu promptno izdali mjeru zabrane ulaska na zemlju, traktor je ostavljen nasred njive, odakle ga je tog jutra dizalica trebala staviti na kamion, a kamion odvesti do kuće Željka Novoselića u ulici Andrije Hebranga broj 34, pedesetak metara dalje. Zbog kiše je prebacivanje traktora odgođeno, a Željkov odvjetnik, koji je uložio žalbu i na mjeru zabrane, smatra ovo još većom zakonskom blamažom, jer se odvoženje traktora nigdje u toj mjeri ne spominje, a njegov klijent nikada nije tvrdio da traktor neće sam ukloniti. Cijeli je slučaj prokomentirao Željko Novoselić.

- Još od 1982. nama zemlja nije plaćena. Roditelji su tražili zamjenska gradilišta i ondašnje Izvršno vijeće Samobora se obvezalo da nam bude dalo zamjenu tu gore na Halaburščaku, međutim, nisu nam nikad dali gradilišta. Jedan dio novca su moji roditelji podigli tada, a jedan dio novca je ostao deponiran u Općinskom sudu. Nažalost, nismo tada uzeli odvjetnika koji bi stopirao pravo uknjižbe. Kako je došao Zakon o povratu imovine, mi smo 1997. podnijeli zahtjev za povrat imovine, jer se to sve vodilo pod društveno vlasništvo, zemlja nije privedena namjeni i mi smo je cijelo vrijeme uživali i obrađivali, za što imamo i dokaze. Tek godinu dana nakon toga srednje škole se upisuju kao vlasnici. Zakaj nisu donesli rješenje da nam se zemlja vrati ili da nam se da pravedna naknada, ne znam. Tek prošle godine donesena je odluka da bumo dobili 5 eura naknade po kvadratnom metru i to u državnim obveznicama koje dolaze na naplatu tek 2017. godine. Mi smo se na to žalili i to je u toku i sporo ide, za razliku od Grada, jer kad oni nas tuže 4. travnja, 5. travnja već se izdaje mjera zabrane ulaska, a 6. travnja već je bilo ročište. Činjenica je da su jako zapeli pred izbore – ustvrdio je Novoselić.

Zanimalo nas je da li je Grad ikada nešto ponudio kao rješenje.

– Oni nisu nikada ništa ponudili, već su se samo vadili na to da imaju građevinsku dozvolu. A i to je vrlo, vrlo zanimljivo. Da bi mene izbjegli kao susjeda, kao stranku koju moraju pitati za suglasnost pri gradnji, na brzinu su formirali novu česticu koja je sada tampon između moje kuće i te zemlje i, kako više nismo susjedi, ne moraju me pitati za suglasnost. Ja stvarno nisam postavljao nikakve uvjete. Mene samo interesira da se riješe moji imovinsko-pravni odnosi. Ako nikako drukčije, neka se na tabli gdje pišu investitori dopiše obitelj Novoselić kao donatori zemlje.

N.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Brutalan napad bahatog vozača mercedesa na čuvara parkirališta

Napao invalida zbog 5 kuna!

U petak, 15. travnja ujutro, petnaest minuta do devet sati, na parkiralištu ispred Gradske pivnice, čovjek u srednjim godinama izašao je iz crnog mercedesa E 320 CDI i počeo rukama i nogama tući Zorana Držaića, zaposlenog na čuvanju i naplaćivanju parkinga ispred Pivnice. Zoran, inače 80-postotni invalid s atrofijom mišića ruku i nogu, nije uzvraćao udarce, pao je, a nasilnik je ušao u svoju skupocjenu limuzinu proizvedenu 2004. godine i registriranu na Din – stanogradnju iz Španskog u Zagrebu – i otišao. Sve je to snimila i nadzorna kamera, a Zoran je pozvao policiju koja je ubrzo stigla i napravila očevid. Potom je hospitaliziran, pri čemu su mu ustanovljene ozljede noge, ramena, glave i vrata.

Zoran nam je ukratko opisao incident.

- Bio sam na jutarnjoj kavi, a kada sam izašao van vidio sam sparkiran mercedes. Otišao sam na WC, vratio se i vidio kako taj mercedes odlazi. Ne bi bilo prvi put da ljudi odlaze, a da ne plate, pa se nisam oko toga previše uzbuđivao; "fućkaš" pet kuna. No, vidio sam da će udariti s prednjim krajem auta u ogradu, pa sam mu zazviždao. On je shvatio o čemu se radi, malo je išao u rikverc i krenuo prema izlazu s parkinga. U međuvremenu sam došao s desne strane auta i pokucao mu po staklu, on je otvorio prozor i pitao u čemu je problem. Rekao sam mu da ima platiti parking. Tada mi je počeo govoriti da kak sam ja bezobrazan, da sam ja kočijaš, da kaj ja fućkam za njim... Odgovorio sam mu da sam mu fućnuo, jer sam vidio da bi udario u stupić, a da parking, koji je privatan, mora platiti. Rekavši mi da sam bezobrazan i da mi on neće ništa plaćati, rekao je da ide. Na to sam mu ja odgovorio: "Da, ja sam, kao, bezobrazan, a ti si jako fin i kulturan". I onda je izašao iz auta van i krenuo na mene. Par puta me je udario u nogu, u glavu, izdrapao me je po vratu i otišao. Još sam i stao ispred njega dok nisam nazvao policiju i uspio zapamtiti tablicu, a onda je odjurio.

Pitali smo Zorana je li do sada bilo sličnih slučajeva.

- Bilo je svačega, ali nikada nije bilo fizičkog nasilja.

Netko tko vozi auto vrijedan sedamdesetak tisuća eura ne može dati pet kuna za parking! To mi stvarno nije jasno. Čovjek je u pedesetim godinama i vidi da sam invalid, vidi kako hodam. Ne znam opće kaj bi rekel... - zbunjen je dvadesetosmogodišnji Zoran.

Poslije ovoga zapravo i ne treba nitko ništa reći, osim policije i suca.

Nasilnik iz mercedesa do danas nije priveden, a njegovo ime i prezime nismo uspjeli saznati. Naravno, zbog istrage koja je, kao i uvijek, u tijeku.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)