Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nakon četiri godine javnost pokazala interes za projekt iskorjenjivanja alge Caulerpa taxifolia

Spas iz Samobora?

U broju od nedjelje, 13. lipnja, splitska Slobodna Dalmacija objavila je opsežan članak o izumu koji je još prije četiri godine javnosti predstavio Robert Škiljan, stjecajem okolnosti sada urednik ovih novina. Radi se o tehnologiji polaganja plastične folije u svrhu prekrivanja nastambi i time iskorjenjivanja opasne alge caulerpa taxifolia. Za tu je inovaciju Škiljan na INOVI 2000. godine dobio brončanu plaketu, ali odziva "stručne javnosi" nije bilo. U međuvremenu je, samo u Starigradskom zaljevu na Hvaru površina pod tom algom narasla s 10 na 50 hektara, a istovremeno je potrošeno i oko 400.000 kuna za razne palijativne metode iskorjenjivanja koje nisu donijele rezultat.

No, čini se da se država konačno više zainteresirala za taj veliki ekološki problem, što je iskazano i aktivnim angažmanom ministra Kalmete koji je i sam zaronio u podmorje starigradskog zaljeva i uvjerio se u kritično stanje u kojem se nalazi.

Radi li se opet o političkoj samopromociji, vidjet će se uskoro, ali javnost je obaviještena da tehnologija za iskorjenjivanje alge postoji. Autoru su se već obratile neke zainteresirane institucije i pojedinci, ali od države i nadležnog ministarstva – još nitko.

S.S.

Prenosimo iz Slobodne Dalmacije:

Na INOVI, zagrebačkom sajmu inovacija, 2000. godine za predstavljeni izum Robert Škiljan iz Samobora dobio je brončanu nagradu. Nagrađen je njegov nacrt za platformu s koje bi se odmotavala i pod more spuštala plastična crna folija namijenjena prekrivanju kolonija Caulerpe taxifolije. Folija bi, nakon što neko vrijeme ostane pod morem, preprečujući algi svjetlost neophodnu za život, istim svojevrsnim vitlom s platforme bila namotana, spremna za korištenje na nekoj drugoj lokaciji.

Robert Škiljan novinar je, urednik i vlasnik lokalnih novina u Samoboru, "Samoborskog glasnika". Kao zaljubljenik more ("vezan sam uz more, sve je podređeno odlascima na brod i plovidbu; svaki poremećaj u morskom ekosustavu, od najobičnijeg zagađivanja smećem pa do narušavanja biološke ravnoteže, posebno me diraju"), vlasnik sedammetarske jedrilice i poznavatelj prilika i problema na Jadranu i s Jadranom - sve ukombinirano s tehničkim obrazovanjem - došao je na ideju kako poznatu činjenicu da je neprozirna folija najefikasnije dosad poznato sredstvo za uništavanje Caulerpe taxifolije unaprijediti efikasnijim i praktičnijim postavljanjem folije u podmorje. Iako se o njegovu izumu pisalo u novinama, iako je metoda rada platforme za namotavanje folije predstavljena u nekoliko televizijskih emisija - nitko se "od odgovornih" nije javio zainteresiran za primjenu izuma.

- Ne mogu reći da sam trčao od ustanove do ustanove i nudio projekt: imam ja i drugoga posla. No 2002. godine bio sam u Starom gradu kod mr. Ante Žuljevića (znanstvenika s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu angažiranog oko proučavanja kretanja alge (i) na toj lokaciji i traženja rješenja za njeno iskorjenjivanje), no po svemu sudeći nismo se razumjeli: Žuljević, naime, nije bio posve uvjeren u djelotvornost crne folije.

I tu je priča sa Škiljanovim izumom više-manje stala, no aktualizirale su je informacije o tome da Vicenco Blagaić iz splitske tvrtke Profectus pokreće akciju istrebljenja alge iz starogradskog podmorja.

Škiljan se, vjerujući da bi organizatore njegov izum mogao itekako zanimati, obratio Profectusu, no bezuspješno: do Blagaića nije došao.

Svoj izum Škiljan nije patentirao - "odustao sam od te dugotrajne procedure, budući da nisam vidio neke posebne razloge da budem vlasnik patenta" - no svejedno bi, kad je već takva prilika, ne tražeći nikakvu novčanu naknadu, htio skrenuti pažnju na izum za koji je, uostalom, i nagrađen, i koji bi posao oko uklanjanja alge mogao učiniti lakšim i djelotvornijim. Bilo mu je "smiješno gledati" (u TV-emisiji prije nekoliko godina) kako se ronioci "bore s par metara crne folije tražeći po morskom dnu kamenje da bi je učvrstili".

Prema Škiljanovim riječima, platforma ne bi smjela koštati više od 10.000 eura, što ovisi o materijalu od kojega bi se izradila.

- Moguća je jeftinija i skuplja varijanta. U svakom slučaju, platforma se ne bi koristila jednokratno. Dizajnirana je tako da je za jedan dan dvojica radnika mogu složiti ili pak rastaviti i ukrcati u brod ili kamion i prevesti na drugo mjesto.

Na pitanje bi li svoj izum doista ustupio bez naknade, Škiljan odgovara da "nije sve u novcu", ali "kad me već pitate, možda je vrijedan stalnoga veza u Splitu za moj brod".

PRINCIP RADA

Plastična crna folija kakva se koristi za prekrivanje kolonija Caulerpe taxifolije isporučuje se u kolutovima naručene duljine. Za njeno polaganje u more Škiljanov izum predviđa platformu-splav, jednostavnu za montažu i demontažu. Foliju je prethodno potrebno pripremiti podvijanjem rubova i "zakucavanjem" na rubove metalnih okruglih "oka" na koje se, prim spuštanju u more, vješaju utezi, a može se, radi dodatne "armature", provući i tanji konop. Za posao odmotavanja folije, njena spuštanja i prekrivanja dna trebaju ronioci na dnu i površini (za koordiniranje kretanja platforme), te radnici na platformi za povlačenje i otpuštanje konopa, odnosno njeno kretanje, te za stavljanje utega u pripremljena "oka" na rubovima folije. Potreban je i jedan radnik u pomoćnom čamcu, za sidrenje i vađenje sidra, te prijevoz betonskih utega.

Sa splavi-platforme folija se polagano i ravnomjerno spušta na dno, što omogućuje mehanizam s kojega se folija sama odmotava. Istovremeno s odmotavanjem, u "oka" se vješaju utezi, omogućujući lagano tonjenje i fiksiranje folije na dnu. Važan element polaganja je kontinuirano kretanje platforme, u početku usidrene na četiri točke, Kad se folija spusti u more, otpuštaju se konopi s one strane s koje se folija spušta, a povlače se konopi sa suprotne strane. Platforma se tako počne kretati, ostavljajući iza sebe foliju koja se sama odmotava i tone.

Dvojica ronilaca u moru paze da folija tone ravnomjerno, te da pokriva rubove pretkodno postavljene trake folije, a jedan ronolac s površine rukom daje znak u koje pravcu usmjeravati platformu (što potezanjem i otpuštanjem konopa rade tri radnika na platformi).

Nakon vremena potrebnog za uništenje alge, folija se na platformu povlači obrnutim putem - namatanjem na kolut i kretanjem platforme unatrag, a prije toga ronioci skidaju utege vješajući ih na pripremljeni mehanizam za podizanje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)