14. kolu Prve muške lige Samobor - Kvarner 2010 82:86

Toni Jelenković nije imao milosti

Izvrsnu, neizvjesnu i super dramatičnu utakmicu odigrali su u nedjelju, 21. siječnja, u 14. kolu Prve muške lige košarkaši Samobora i riječkog Kvarnera 2010 u Domu košarke Cedevita u Zagrebu. Krajnji rezultat bio je 82:86, iako se pobjednik nije znao sve do zadnje minute susreta.

Samoborci su odlučno krenuli u dvoboj i u prvoj četvrtini odigrali sasvim ravnopravno vodećoj momčadi lige, da bi u drugoj dionici zaigrali još kvalitenije i angažiranije pa se na veliki odmor otišlo s vodstvom “Risova” 43:36.

U trećoj četvrtini gosti iz Rijeke ostvaruju prednost 20:25, pa se u zadnjih 10 minuta ušlo s rezultatom 63:61 za Samobor.

U izuzetno napetoj završnici gosti su, zahvaljujući nepogrešivom Toniju Jelenkoviću, koji je od 10 pokušaja ubacio 7 šuteva za tri poena, bilježe pobjedu od 4 koša razlike.

U redovima Samobora Lovro Mandalinić postigao je 18 koševa, uz 9 skokova, Bruno Levanić Kutni ubacio je 15 poena, a Kruno Simon 13, uz 11 asistencija.

Kod gostiju iz Rijeke uz već spomenutog Jelenkovića koji je postigao 25 koševa, najbolji su bili Marijan Čakarun sa 18 koševa, 9 skokova i 8 asistencija, te Paolo Marinelli sa 17 koševa, 5 skokova i 7 asistencija.

Prvenstvo se nastavlja već u srijedu, 24. siječnja, kad će samoborski “Risovi” gostovati u Zagrebu kod Hermes Analitice

r.s.

Napustio nas je Ivan Glaser, golman i nogometni trener

Posljednje zbogom velikom Ivanu

U nedjeljno predvečerje 14. siječnja zauvijek je usnuo Ivan Glaser, istaknuti nogometni trener i istinski gospodin, koji je većinu svoje vrlo uspješne trenerske karijere posvetio odgoju mladih nogometaša NK Samobor.

Otišao je u vječnost, spokojno u snu, u 87. godini života, ostavljajući za sobom neutješnu obitelj, suprugu Šteficu, sina Željka, kćer Spomenku i unuke Ozrena, Tenu, Taru i Iana, ali i brojne nogometne prijatelje i učenike koji su imali izuzetnu privilegiju upijati životna i nogometna znanja od tog sjajnog stručnjaka i izuzetno karakternog čovjeka.

“Gospon Ivo”, kako su ga s poštovanjem oslovljavali njegovi igrači, zračio je vrlo posebnom nogometnom strašću, i osvajao na prvu toplinom komunikacije, zaraznim osmijehom i iskričavim humorom. Uvijek uglađen, smiren, i izuzetno pažljiv prema svima, a posebno mladim nogometašima koje je vježbao, veliki je Ivan bio omiljeno lice samoborske, nogometne svlačionice, i apsolutni trenerski autoritet kojeg se bespogovorno slušalo i slijedilo. Visok i markantan, gospodskih manira i enciklopedijskog nogometnog znanja, ulijevao je silnu sigurnost svojim učenicima, stvarajući od njih, sa svakim novim treningom i utakmicom, sve bolje igrače i dobre ljude. Bez ijedne grube riječi, bez ijednog povišenog tona, “maestro Ivan” uspješno je od igrača različite naravi i temperamenta, oblikovao izuzetno skladni, nogometni orkestar, u kojem se svaki pojedinac osjećao jednako važnim i značajnim. A kad bi ponekad i “zaškripalo” u rezultatima ili međuljudskim odnosima, Ivan je svojom mudrošću, sposobnošću i blagošću vrlo brzo uštimao nesklad, i momčad bi opet bila čvrsta, homogena i jedinstvena.

Volio je Ivan svoje igrače kao svoju djecu, i nije se ustručavao tu ljubav otvoreno iskazivati u svakoj prilici, a nogometaši su mu uzvraćali silnom srčanošću na travnjaku i maksimalnim poštivanjem njegovih trenerskih pravila i zamisli. Osim istančanog “njuha” za prepoznavanje nadarenih nogometaša Ivana je krasila i osobita sportska pravednost, pa su status prvotimaca u njegovim momčadima redovito imali oni koji su to doista radom i zalaganjem zaslužili, a ne “talentirani šminkeri” kojima treniranje baš nije bilo omiljeno. Ivanovu stručnost i srdačnost iskreno su cijenile i trenerske kolege iz brojnih, drugih klubova, a roditelji igrača koje je učio i odgajao uvijek su bili puni hvale za njegov rad.

Ime Ivana Glasera ostat će zauvijek upamćeno i zapisano zlatnim slovima u povijesti samoborskog i hrvatskog nogometa, a njegova ljudska toplina i veličina svima će nam neizrecivo nedostajati.

Zbogom i hvala za sve VELIKI IVANE, i neka ti je vječni mir na nebesko plavom igralištu!

Mislav Maroević / Radio Samobor

32. međunarodni karate turnir Grand Prix Croatia

Trijumfirali Sadea i Enes

Sadea Bećirović kod žena i Enes Garibović kod muškaraca ovogodišnji su pobjednici 32. međunarodnog Grand Prix Croatia turnira, koji se održava u Sportskoj dvorani Samobor. U večerašnjim završnim borbama seniorske open kategorije bili su najbolji, Sadea ispred Lee Vukoje, Petre Nuić i Lucie Battaiae, a Enes ispred Ivana Martinca te Briana i Roba Timmermansa.

Enes Garibović je u neizvjesnom susretu pobijedio također člana najbolje hrvatske vrste Ivana Martinca s 1-0. Nakon tri druga mjesta, Enes je četvrti put uzastopce u Samoboru osvojio medalju, ovoga puta zlatnu. U polufinalu Enes je svladao Nizozemca Roba Timmermansa 1-0, a Martinac je u završnici preokrenuo protiv Briana Timmermansa s 3-2. Brian je na kraju zauzeo treće, a njegov brat Rob četvrto mjesto.

Na ovogodišnjem izdanju po prvi put su se u povijesti ovog turnira u open kategoriji natjecale i karatašice. Sadea Bećirović je u finalu nadvisila Leu Vukoju 4-1. U okršaju za treće mjesto Petra Nuić bolja od Lucije Battaije 1-0. U završnici, u kojoj su nastupile četiri hrvatske predstavnice, Bećirović je u polufinalu svladala Battaiu 6-1, a Vukoja minimalno pobijedila Nuić s 2-1. U seniorskim katama Ivana Raguž osvojila je brončanu medalju.

R.S.

32. međunarodnI karate turniru Grand Prix Croatia

Zlato za Niku Jelen

Jučer, prvog dana natjecanja na 32. međunarodnom karate turniru Grand Prix Croatia u Samoboru, prvi nastup Nike Jelen, članice Karate kluba Samobor, u katama u konkurenciji mlađih seniorki, urodio je osvajanjem zlata. Bravo za Niku, koja svakim danom napreduje i uspješno gradi svoju seniorsku karijeru.

R.S.