KNJIŽEVNA ROKLIJADA
Pišu: Maja Klisurić i Draženka Robotić, knjižničarke Gradske knjižnice Samobor (RObotićD i KLIsurićM)
U svibnju za svakoga poneka priča
Prava knjiga u pravom trenutku
Kad vam radni stol i “nahtkasli” u spavaćoj sobi postanu mala odlagališta knjiga koje želite i mislite da ćete pročitati, a knjige i dalje ostanu neotvorene, onda vidite da nešto ne štima.
I mi smo slično krenule u svibanj. Još početkom travnja smo mislile da sve stižemo i da je čitanje naša ljubav i posao i vjera i sve, no sasvim slučajno obaveze su se udvostručile, radni stol počele su zatrpavati neke druge stvari, a za čitanje vremena je sve manje.
I sva sreća pa ne pišemo recenzije ili ozbiljnije prikaze, nego samo bilješke o knjigama, pa možemo mirne savjesti objaviti:
„Kao što je vlasnik malog kioska u kojem prodaje knjige domišljato pokušao spriječiti lopove natpisom koji je stavio na kiosk: „Nemoj provaljivati! Novaca nema, samo knjige.“ i mi na sličan način pokušavamo preduhitriti vaša velika očekivanja u Roklijadi rečenicom:„Nema velikih i značajnih kritičkih osvrta! Samo dojmovi dviju knjižničarki!"
Svi imaju priču s Rundekom.
Samo će vas prava prijateljica usmjeriti na pravu knjigu u pravo vrijeme. Na Rundekovu knjigu, odnosno knjigu ‘Rundek, između’, kojoj je autor Ante Perković, usmjerila nas je baš jedna takva. Prava. I knjiga i prijateljica.
Još 2013., u izdanju Menarta, objavljena je ova, ne baš klasična, biografija velikog glazbenika. Odmah negdje na početku, složile smo se s autorom koji kaže da: „Svi imaju priču s Rundekom“.
Priče nastale uz Rundekovu glazbu, koncert, u jednom vremenu koje je upravo ovaj glazbenik obilježio, svi nosimo negdje u sebi. I zato s velikim iščekivanjem započinjemo čitanje.
Knjiga poetski pisana, jednostavna i zanimljiva, nastala kao dopisivanje između autora i glazbenika, obogaćena fotografijama koje su presjek bogate Rundekove karijere, čita se i gleda u jednom dahu.
Iz poglavlja u poglavlje autor slaže dijelove priče koju čine sjećanja.
I dokumenti, i sam Rundek i glasovi njegovih suradnika postaju zaokružena cjelina pa vam je na kraju čitanja jasno koliko sve zajedno, (i koncept knjige i stil), ima smisla.
A zapravo, od samog početka je jasno da knjiga o Rundeku i njegovoj glazbi itekako ima smisla.
I… još jedna prava.
"Problem najčešće nije u konkretnim događajima, nego u onoj hrpi šrota koja se dogodi u međuvremenu..." i još puno sličnih, pametnih i životnih živi u knjizi Nahrani me Romana Simića Bodrožića. Obje smo se složile da riječi klize glatko i lako u pričama koje smo, jednostavno, progutale. Lako i nenametljivo Simić Bodrožić slaže priče o odnosima koji su nam svima bliski, poznati, proživljeni...
Zaključujemo, zajedničkim snagama, kako bi bilo jako dobro kad ovim pričama ne bi bilo kraja.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)