KNJIŽEVNA ROKLIJADA
Pišu: Maja Klisurić i Draženka Robotić, knjižničarke Gradske knjižnice Samobor (RObotićD i KLIsurićM)
Vrijedno vrijedi ponavljati
Ljeto nam se vratilo. Još za vrijeme prvomajskih radosti imali smo dvojbe hoće li biti ljeta ili neće ove godine, ali sad ih nemamo!
Iako bi poezija nekako bolje pristajala uz proljeće, mi je nosimo na plažu u inat svim tim krimićima i ljubićima koje tamo redovno susrećemo.
Naši su poetski prijedlozi za ovu Roklijadu: Poslana u vjetar Josipa Prudeusa, Negdje Danijela Dragojevića i Stihovi zbrda-zdola za poznavatelje i ljubitelje prirode Miroslava Burića.
Čitajući njihovu poeziju odmah smo za svu trojicu imale zajedničku poveznicu: ljubav prema životu. I svaki na svoj osebujno-prepoznatljiv način piše o životu. I to priču o prizorima iz života složenu u stihove.
Sretan ti 80-ti!
Danijel Dragojević ove je godine u siječnju obilježio 80 godina. Utjecajan pjesnik kojeg jednako poštuju i kolege pisci i kritičari i čitatelji njegovih djela. Nezaobilazan u suvremenom hrvatskom pjesništvu, pjesme su mu pisane i slobodnim stihom i u prozi, a opisuju ga kao "majstora detalja", onoga koji u najmanjem detalju opisuje svijet koji ga okružuje.
Vrijedno vrijedi ponavljati!
Josipa Prudeusa možete sresti u Samoboru, ali njegova poezija znači puno dalje od grada kojim šeće. Svojim stihovima Prudeus opisuje život koji ga okružuje zanimljivo se igrajući jezikom. I to onako od srca, s ljubavlju. Stihovi su mu i mudri i razigrani, ponekad duhoviti, a često i ozbiljno mudri.
Dok namjerno ostavlja stihove nedotjerane, dok nas uči da vrijedno vrijedi ponavljati ili da se mora počesto uistinu i u istinu vjerovati, dok konstatira da u prijaznom okolišu opet okolišamo, ovom igrom riječi i svime oko riječi poručuje nam da ga trebamo slijediti. A pjesnika se, prije svega, može slijediti čitajući njegove stihove.
Zbrda-zdola, navrat-nanos
I treći od trojice, Miroslav Burić. S puno nostalgije čitamo njegovu zbrda-zdola, navrat-nanos složenu zbirku.
Zbirka pjesama, objavljena 1994. u Samoboru, o kojoj možemo jednostavno reći da nam je draga i da nam se sviđa. Možda smo subjektivne, možda i nismo najbolje ocjenjivačice poezije, a možda je najbolje da pročitate ovu zbirku i procijenite sami! Jer ima u tim stihovima ljepote i radosti življenja, malo lokalpatriotizma pa malo tugaljivosti i žala za prošlim danima, a sve prošarano ironijom u pravilno odmjerenim dozama.
Burićeva pjesma Četrdeseta naš je favorit pa vam je, povodom Svjetskog dana poezije, od srce preporučujemo:
Polako koračam gradom,
moj je i ne gledam kradom
visoke, šumne platane
kojih su grane
nad bolje sjenile dane.
Moja tjeskoba
nije od ovog doba,
ni od rata nije,
ona je tu od prije.
Njeno je podrijetlo
jasno i svijetlo,
u mjestu gdje nitko ne luta,
gdje nema dužeg puta
od pet minuta
ni izlaska ispod skuta.
Sve mirno stoji
i stoljeća broji,
tek Gradna curi polako,
no, sam sam pristao
i ovdje ostao
jer lakše je bilo tako.
Polako koračam,
pa kući se vraćam
dok noći smjenjuju dane,
sive su zore
u sivilu duha,
tek stare šume platane.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)