Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Sparine popustile, na redu je škola

U znanju je moć!

Ljetne sparine su popustile, godišnji odmori su za većinu radnog naroda zaršili, a naši vrijedni školarci krenuše u svoje klupe skupljati nova znanja. Svjesni su oni da je istinita ona poslovica: "U znanju je moć!". U stvari, školovanje kod pametnog čovjeka nikada ne bi smjelo prestajati. Nažalost, mnogi misle da kad napuste formalno školovanje i školske klupe (čak i one na faklutetima) da više ne treba učiti, zaboravljajući činjenicu da su promjene u svagdanjem životu toliko brze i velike da svaki dan zakašnjenja donosi zaostatak s nesagledivim posljedicama. Svjedoci smo činjenice da mnogi ljudi zbog svoje inetelektualne lijenosti postaju smetnja napredovanju cjelokupnom društvu. Zahvaljujući stečenim stručnim znanjima i formalno završenom školovanju zauzeli su odgovorne položaje u društvu, a svojom stručnošću, jer nisu radili na daljnjem stručnom usavršavanju, ostali su u nekim davno prohujalim vremenima.

Uz početak nove školske godine prisjećam se davnih vremena kada su seoske škole bile pune učenika, a naša su sela vrvjela dječjim žamorom. I onda su došla neka čudna vremena, s nekim još čudnijim ljudima koji su kabinetski promišljali socijalističku stvarnost. Male seoske škole treba dokinuti, a djecu prebaciti u novosagrađene škole po većim mjestima. Janjičarski mentalitet očitovao se davanjem školske djece na udomljavanje, a roditelji su gubili svakodnevni kontakt s djecom u najkritičnijim godinama. A oni koji su ostajali doma autobusima su prevoženi u desecima kilometara udaljene škole. Da apsurd bude veći, neki čak preko Slovenije, iz Radatoviča i Kašta u Žakanje. Posljedica svega bila je da su djeca od najranije i najkritičnije dobi stjecala averziju prema svom zavičaju i razmišljala samo kako što prije i dalje pobjeći iz svojih sredina. Odlazak ljudskog i intelektualnog potencijala danas se osjeća po cijeloj Hrvatskoj.

Daljnje posljedice takvog odnosa prema malim seoskim školama imamo priliku svakog dana vidjeti ispred veleposlanstava Kanade, SAD-a, Australije. Koliko mladog i školovanog naroda nepovratno odlazi iz Hrvatske! Egzaktna financijska činjenica je da hrvatska država (znači svi mi porezni obveznici) u školovanje jednog učenika potroši od 50.000 do 100.000 eura i onda ga badava prepušta drugoj državi, koja u tu osobu nije uložila ni centa. Naši "umni" političari pokušavaju nas uvjeriti kako je hrvatski izvoz u opadanju. Usuđujem se tvrditi da je hrvatski izvoz u punoj ekspanziji, i to najkvalitetnijeg materijala koji nema cijene: krvi i pameti.

Svega toga prisjećam se ovih dana kada se sjetim kako sam tužan, rezigniran, ali i bijesan, pred godinu dana u dalekoj Kanadi i SAD-u gledao mnoštvo naših mladih i kreativnih ljudi i njihovo potomstvo kako ni ne pomišljaju na povratak u domovinu. Vođeni nepobitnom sintagmom kako je u znanju moć možemo samo pretpostaviti koliko je naše moći nepovratno izgubljeno. Pitat ćemo se svi: "Zašto se to dogodilo"? Usuđujem se tvrditi zato što u glavama onih koji odlučuju o životu i smrti ove države i društva vlada dinosaurska pamet. Oni gledaju, ali ne vide što se događa, ne žele se mijenjati, ne žele učiti... Kao dinosauri, vidjeli su da dolaze nova vremena, ali oni su ostajali isti i zato su izumrli. Oni još uvijek misle da je moć u političkoj i stranačkoj nomenklaturi i da je važno održati političke pozicije, a ne da je moć u stručnosti i znanju. Kao da su kodirani na borbu od mandata do mandata, čista politička pragmatika preživljavanja, bez imalo dugoročnih vizija koje karakteriziraju ozbiljne i odgovorne političare.

Dolaskom pape Franje na tron rimskog biskupa stječe se utisak da će i uglednoj, ali umornoj i inertnoj crkvenoj hijerarhiji doći kraj i da će morati početi mijenjati dosadašnje navike. Papin prvi poziv da Crkva izađe iz stoljetne referencijalne situacije u novu stvarnost, europskoj uljuljanoj strukturi od samog početka zadaje prilično glavobolje. S jesenskim smjenama u vatikanskoj kuriji i odlaskom nositelja krutog i nedjelotvornog establišmenta, a dolskom novih ljudi, i to iz krajeva gdje je apostolski crkveni žar u punom zamahu, budi se nada da će u ovoj jubilarnoj godini Milanskog edikta početi jedan sasvim novi zanos, baziran na apostolskim srcima, koji će dolaziti iz dubljeg molitvenog i studijskog života predvodnika crkvenih zajednica.

Svim našim dragim školarcima, čije glavice željno čekaju nova znanja, želim puno uspjeha, a njihovim vrijednim i požrtvovnim učiteljima i profesorima zadovoljstvo u gledanju napredovanja njihovih učenika. Našim dragim prosvjetarima želim da im i novčane nagrade za njihov naporan rad budu veće! Isto tako, svima onima koji u svojim zrelim godinama (usprkos nadolazećoj sklerotičnosti) žele popunjavati dosadašnje spoznaje, želim puno intelektualne znatiželje, jer znanja nikad dosta.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)