Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Jubilarna godina Milanskog edikta

1700 godina od Konstantina

Hvala ti dobri Bože na tolikoj količini snijega. Preko svoje vjerne pomoćnice, majke prirode, nisi nas štedio. Hvala i djelatnicima zimske službe koja djeluje u sklopu gradskog Komunalca na uloženom trudu, neprospavanim noćima i prekovremenim satima.

U Novu godinu ušli smo s različitim raspoloženjima. Iskreno se nadam da smo svi jedni drugima poželjeli sve najbolje, a negdje u podsvijesti zadržali da će biti dosta guravo. Svjesni smo činjenice da ono što nas ne skrši – to nas ojača. Zato je taj narod postao tako otporan. Koliko puta i na koliko načina su nas kršili, a ipak se uspjelo opstati. Zato sve sadašnje poteškoće doživljavamo kao elementarnu nepogodu sličnu ovom snijegu. Zameteni smo, ali znamo i da nakon par dana jakog juga ode snješko.

Kršćanski svijet ušao je u jubilarnu godinu Milanskog edikta. Pred 1700 godina moćni (pomalo krvoločni) rimski car Konstantin, nakon puna tri stoljeća progona, u Milanu je izdao dekret kojim su kršćani stekli slobodu ispovijedanja svoje vjere. Kroz tri stoljeća proliveno je more ljudske krvi, a zbog prizivanja slobode savijesti. Tadašnji društveni sustav, carski, poganski i robovlasnički, nije imao baš previše razumijevanja za ljude koji nisu pripadali tadašnjoj carsko-državnoj religiji Rimskoga carstva. Pogotovo ako je ta religija dolazila iz uvijek turbulentnog i revolucionarnog područja Bliskog istoka, tadašnje provincije Palestine. Taj juridičko-legionarsko-carski rimski sistem od samog početka kršćanstva nije pokazivao blagonaklonost ni prema samom utjelovljenom Bogu u osobi Isusa iz Nazareta. Evanđeoski izvještaj o sudskom postupku rimske okupacione vlasti, po njima jednog od tada mnogobrojnih židovskih bundžija, bio je vrlo kratak i drastičan. U nekoliko sati sve je bilo gotovo, i to na križu, Rimljanima tako dragom sredstvu likvidacije. Nakon puna tri stoljeća upravo to strašno sredstvo likvidacije, rimskoj vlasti nepoćudnih elemenata, postat će znak poganinu, rimskom caru Konstantinu (tek usput rečeno, rođenom na području današnjeg grada Niša), pod kojim će pobijediti svog suparnika. Pobožna legenda kaže da je noć prije odlučujuće bitke car Konstantin usnuo san u kojem mu je rečeno da na štitove svojih vojnika umjesto rimskog orla stavi križ, jer da će u tom znaku pobijediti. I bi tako. Nakon pobjede i uspostave svoje vlasti nad cijelim tadašnjim Rimskim carstvom, u znak zahvalnosti 17. siječnja 333. godine u gradu Milanu izdao je poseban carski ukaz kojim se kršćanima dozvoljava sloboda ispovijedanja svoje vjere. Sve što se kasnije događalo sa slobodnim kršćanima, a još više s kršćanstvom, ulazi u sferu kristijanizacije cijelog mediteranskog bazena, Bliskog istoka, kasnije Europe i cijelog čovječanstva. Bijaše tu uspona i padova. S dobivanjem slobode kršćanstvo postaje sve popularnije, ali i unosnije u cijelom rimskom imperiju, pogotovo kada je nakon nepunih 80 godina postalo i službena vjera cijele države. Ali, ni staro rimsko poganstvo nije ustuknulo. Svjesni činjenice da gube svoje dotadašnje dominantne pozicije, poganske strukture, poglavito intelektualne, ulaze u jedan novi način kripto djelovanja kako bi preživjele u novim okolnostima. Taj intelektualni permanentni sukob traje sve do današnjih dana, u različitim vidovima.

Nadam se da će se tijekom 2013. godine o svim ovim previranjima moći napisati još koja kolumna. Naime, sveopća Crkva nalazi se u Godini vjere. Sučeljavanje jednog fosiliziranog oblika današnjeg kršćanstva i sve aktivnije i sofisticiranije neopoganštine Crkvu kao organizacijski mastodont stavljaju pred nove evangelizacijske izazove.

Vrlo je interesantno danas gledati, a još uzbudljivije očekivati, kako će se u skoroj budućnosti razvijati ovo sučeljavanje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)