Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Robert Škiljan
PO GLAVI STANOVNIKA

Kada smo se prestali praviti Englezi?

Pljesak mrskom neprijatelju

Dakle, nogomet - nastavak.

Iako ova priča sve više nalikuje na kuknjavu o "dobrim starim vremenima", to mi nikako nije namjera, budući da mi takve stvari i inače idu, kak se to veli, na jetra. Ali, evo, bliži se Dinamova utakmica s Tottenhamom u Londonu, pa je to prilika za usporedbe, kako one tipa "onda i sada", tako i one "mi i oni".

Prvo one "onda i sada".

Kao što sam već napisao, na Dinamove utakmice počeo sam, zajedno s dečkima iz Gornjeg kraja, ići u šestom - sedmom razredu osnovne škole. Autobusi su u to vrijeme vozili daleko rjeđe nego danas, pogotovo nedjeljom, pa smo na stadion dolazili i dva sata prije početka utakmice. Poseban je osjećaj za nas klince bio uspinjanje glomaznim stepenicama na Istok, pa, odjednom, izlazak van i ukazanje zelenog terena, Zapada nasuprot i ogromnog semafora na Jugu. Grickali bi koštice i odbrojavali minute do početka.

Na velikim utakmica skupilo bi se i do 50 - 60 tisuća ljudi, navijalo se i deralo, ali dalje od jebanja matere sucu nije se išlo. Protivnike se nije štedjelo, ali pozivati na ubijanje... e, to bi ipak bilo malo previše. Čak je bilo prilično uobičajeno i zapljeskati protivničkom igraču na dobrom potezu. Zapravo, izgledalo je to kao i danas u Engleskoj. Cijenila se fer igra, mrzilo fuliranje i previjanje, kojega je onda, dok se utakmice nisu produživale, bilo daleko više nego danas.

Dinamovi će nogometaši u četvrtak istrčati na teren u sjevernom dijelu Londona, na kojem gledatelji svih dobi sjede dva metra od igrališta i urlaju k'o zvijeri, ali na ubijanje ovih ili onih ne pozivaju. Zapljeskat će i našima, ako to zasluže požrtvovnošću ili nekim potezom, a svojima neće praštati povlačenje po terenu ili simuliranje. Što je i inače u Engleskoj teško zamislivo i događa se iznimno rijetko.

Tamo roditelj može bez brige dovesti dijete na utakmicu i u onih dva puta po 45 minuta, kroz razne primjere i zbivanja na terenu, poučiti ga nekim osnovnim životnim vrijednostima. O predanosti, požrtvovnosti, poštivanju protivnika, odnosu prema radu, primjerice.

Kod nas?

A osluhnite malo i zapitajte se gdje smo se i kada prestali praviti Englezi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)