Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Treba otići pod zemlju da bi te u visine dizali i u zvijezde kovali

DO VIĐENJA, IVICE

Hrvatska kob: treba otići pod zemlju da bi te u visine dizali i u zvijezde kovali!

Treba biti skupljač nekrologa. Bože moj, po njima u nas umiru same veličine, sve do jednoga znameniti Hrvati.

Za života rijetki su iskreni drugima priznati poštenje, rad, čestitost! Divan čovjek - tepaju si samo istomišljenici. Zato to obilato mnogi nadoknade čitajući tekstove koje im za te tužne prigode, čak, drugi sroče – vrsni majstori na peru. Po službenoj dužnosti.

Nečija se čovječnost u Hrvata najčešće izriče samo posthumno, prošlim vremenima: Bio je velik čovjek... napustio nas je... otišao je... bijaše uglednik (čak) svjetskog glasa...

Ili futurom: ostat će nam u trajnom sjećanju njegove riječi, njegov rad... njegov lik bit će svima nama...

Kako je teško tolikima zaustiti to u prezentu!

I tako, po otužnoj hrvatskoj navadi uz sućut se rodbini otkriva nemjerljiv gubitak za sve nas!

Moj Bože, što sve nisam znao o tebi, a čuh ovih dana, čak od onih kojima si bio trajno trnopetan. Budući nisam nazočio, dopusti da ja izrečem ukratko ono i onako kakvim sam te poznavao.

Ivice, uvjeren sam da ćutiš ove retke, siguran da si kao dosljedan agnostik konačno otkrio Vječnoga i On tebe prepoznao.

Kako zaboraviti Vijuš, sirotinjsko brodsko poratno predgrađe gdje smo se nalazili kod tebe, u plitkoj žutoj Glogovici ili u Savi na Poloju kupali, sunčarke pecali, šah igrali (priznajem, bio si bolji), kao gimnazijalci Kod Pere u Mesićevoj prve bevande kušali, partijama preferansa vrijeme tratili...

Da, kad već partiju spomenuh - ti bi uvečer na partijski kružok, ja kod fratara na svibanjsku. I tebi i meni sasvim normalno. Nisam bio, eto, za komuniste nikako. Nije te smetalo.

Preskačem desetljeća. Nakon Hrvatskoga proljeća u "kockici" mogao si štošta prokockati pa si mi ipak stao u obranu zaustavivši kockanje s podmetanjima mojoj obitelji.

Onda dolaziš u Samobor. Odsjedaš kod moga vujče. Jela birana: kiselo zelje i tenfani krumpir! Potom kiseliš bez geografskog podrijetla. Noćenje u apartmanu, u sijenu na Štefekom štaglju. Tjelohranitelja ni od korova. Jedino ako se ne računa ovo nejako u košari.

Treći put Mladen Noršić je izgubio rundu. Izlazio si, sada premijer RH iz Gradskog poglavarstva - a ono - ispred, iza, sa strane ljudine iz osiguranja. Upozoren sam da nije baš preporučljivo približavat se velikoj skupini odličnika, jer... U tom trenutku si me spazio i mimo svih protokola doviknuo: "Ej, vidi Jožu! Pa di si čovječe? Što se ne javiš!?". Mislim da ste skretali u Pivnicu, ali sam siguran da bi ti radije sa mnom na Vrhovčak.

Da, Ivice, točno, nisam ti se dugo javio, pogotovo onda kada su me toliki nagovarali (bio sam na zavodu za nezaposlene): "Što se ne javiš Račanu? Pa kolege ste!". Nisam htio tvoje poštenje staviti na kušnju.

Završavam: išli smo - ti lijevo, ja desno. Takvi, primali smo čovjeka u sredinu.

Do viđenja, Ivice.

Josip Prudeus

FOTO: Ivica Račan, vujča Iva Runtas, Zdravko Karakaš, Slava Runtas, Željko Čakmazović, Josip Prudeus, Ina Prudeus i Hrvatinka Prudeus (u košari).

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (8)