Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Dječja igrališta u Južnom naselju sve su samo ne u reprezentativnom izdanju

Čekajući na štengama...

Napisao nam neki dan čitatelj pismo pa upozorava na stanje dječjih igrališta u Južnom naselju.

- Ljestve za penjanje na tobogane su polomljene, sva se oprema nakon dvadesetak godina počela polako raspadati, a nitko to ne održava – stoji u pismu.

Iskreno, sram me budi, nisam to do sad uopće primijetio. Bit će zato što nemam djece, a niti neke posebne potrebe u ova histerična vremena fotoaparatom se približavati mjestima njihovog okupljanja. Jednostavno, raspadajući parkić se nekako savršeno uklapa u sliku Južnog naselja iz mog djetinjstva pa ga nisam niti primjećivao.

Naime, od kad znam za sebe dječja igrališta u Južnom naselju bila su manje igrališta, a više izbjegavališta. Zato su nam poligoni za igru bili štanga za klofanje tepiha, betonska polja oko toplane i trafostanice, štenge, par travnatih površina, napušteni objekti u izgradnji i ogromna betonska cijev koju su stvaratelji Južnjaka ostavili djeci, nek se igraju (iako smo ju u nuždi koristili za vršenje nužde).

No, reče Bob Dylan, vremena se mijenjaju, a igračke postaju trule i raspadaju se. Možda je to i dobro. Nakon 20-ak godina bio bi red i za koje moderno igralište na kojem će djeca stvarno uživati, kao, na primjer, na zagrebačkoj Savici. U međuvremenu mogu pričekati još neko vrijeme na nepoderivim štangama i štengama.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)