Neravnopravna bitka postavljanja i skidanja plakata između socijalnog slućaja i gradske komunalne tvrtke
Potrošio tonera u visini polovice kvartalnih socijalnih prihoda
Jadni mali socijalni slućaj osmislio i na za to predviđenim mjestima postavljao plakate priloženog sadržaja koje su djelatnici gradske komunalne tvrtke svakodnevno uklanjali, pa čak i pred očima postavljača kada su bili sigurni da ih ne gleda.
Na tim svojim plakatićima jadni mali socijalni slućaj upozorava kako gradski ćelnici (bivši i sutrašnji) svoje plakate postavljaju tamo gdje to nije dozvoljeno i/ili ih drže daleko nakon isteka roka zakupa i/ili izbora i pored prijava komunalnom redarstvu.
Borba postavljanja plakata od strane socijalnog slućaja i skidanja istih od strane djelatnika gradskog komunalnog poduzeća odvijala se svakodnevno.
U toj borbi jadni mali socijalni slućaj i ne znajući potrošio je cijeli toner koji košta kao polovica njegovih kvartalnih socijalnih prihoda, što on nije znao jer toner je dobio na poklon od nekoga kome nije trebao kao i čnobeli laseroidni pisač (Q7553A - 53A, original, cca 700 pa i više kuna za jadnih tri tisuće stranica uz 4% pokrivenosti, a A4 plakatići bili su pokriveni s više od 30% zacrnjene površine) (ovo što je na plakatu ispod u koloru pri ispisu je u peset nijansi sive pri rezoluciji 1200 dpi).
Kada je shvatio da gubi rat u ostvarivanju svog prava na slobodu govora i izražavanja naš jadni mali socijalni slućaj odlućio se cijeli slučaj prijaviti policiji čije djelovanje se osjetilo i prije njihova službenog pisanog odgovora.
Već dva dana nakon prijave policiji postavljeni plakatići po pločama autobusnih stajališta i samostojećih oglasnih ploča prestali su bivati skidanima.
Bilo je podjedinačnih slučajeva skidanja plakata na pojedinim lokacijama ali više se nije dešavalo svakodnevno skidanje apsolutno svih plakata po mjestima gdje su postavljeni.
Par dana kasnije stigao je i službeni odgovor policije u kojem stoji kako su obavili razgovor s tvrtkom na koju se jadni mali socijalni slućaj žalio i kako je u razgovoru ustanovljeno da njihovi djelatnici ne skidaju plakate.
Nije točno da ih oni nisu skidali a to što je nakon razgovora policije sa spomenutom komunalnom tvrtkom skidanje plakata prestalo dokaz je kako su upravo oni to činili.
Naravno, to što sam ih osobno vidio kako skidaju nitko ne bi prihvatio kao dokaz, a nisam ih želio snimati iz zasjede da se GPDR ne naljuti.
Eto, tako je naš mali jadni socijalni slućaj ostvario svoje ustavno pravo slobode govora i izražavanja.
Stipo Rajič socijalni slućaj i politićar za vlastite potrebe
Napiši pismo